Slobodan dan zbog mentalnog zdravlja – šta mislimo o tome?
Zamisli da ti neko kaže: „Neću danas dolaziti na posao, previše sam anksiozan da bih mogao išta pametno da uradim.


Psihološkinja i konsultantkinja
Rado koristi supermoći psihologije i više od 10 godina radi sa različitim biznisima — od malih preduzetnika do gigantskih korporacija.
Zalaže se za pragmatičnost, zdrav razum i dobre namere.
Veruje da priče (p)okreću sve(t) i zato pomaže ljudima i njihovim brendovima da pronađu svoj glas i žive svoju priču na iskren i autentičan način.
Zamisli da ti neko kaže: „Neću danas dolaziti na posao, previše sam anksiozan da bih mogao išta pametno da uradim.

Kad se govori o sagorevanju na poslu, većina odmah pomisli na preopterećenost, previše mejlova, previše sastanaka, premalo vremena za oporavak.

Kada čujemo izraz „emocionalna regulacija“, većina nas pomisli na to da neko ne viče, ne plače u javnosti ili ne pravi dramu na sastanku.

U mnogim firmama, kada se pomene odgovornost, pogledi se brzo usmere nagore – ka rukovodiocu, vlasniku, direktoru.

Zamisli da neko analizira tvoj kalendar poslednjih 30 dana, bez da zna išta o tvom poslu.

Zamisli da ti neko kaže: „Neću danas dolaziti na posao, previše sam anksiozan da bih mogao išta pametno da uradim.

Pitanje koje možda ne postavljamo naglas, ali ga svi osećamo kad vidimo da se donose sulude odluke, ignorišu očigledni problemi, forsiraju…

Dugo nam je ponavljano da moramo da „pravimo razliku“ između profesionalnog i privatnog. Da kod kuće ostavimo osećanja, stavove, haos od jutros…

Kada čujemo reč „regulacija“ u kontekstu emocija, većina ljudi pomisli na „kontrolu“. Kao da je cilj da se emocije zauzdaju, potisnu ili eliminišu.

Autentičnost je danas postala marketinška reč. Svi je žele, svi je promovišu, svi tvrde da su autentični. Na Linkedlnu, Instagramu, u oglasima za posao, u brend komunikaciji. Sve je authentic.
