HR-u je potrebna revolucija, a revolucija znači – nezavisnost
U većini firmi, kad predložiš: „Idi kod HR-a“, ljudi se baš ne ozare. U najboljem slučaju, slegnu ramenima. U gorem, naprave facu koja znači: „Jao, šta sam sad zabrljala?“


Psihološkinja i konsultantkinja
Rado koristi supermoći psihologije i više od 10 godina radi sa različitim biznisima — od malih preduzetnika do gigantskih korporacija.
Zalaže se za pragmatičnost, zdrav razum i dobre namere.
Veruje da priče (p)okreću sve(t) i zato pomaže ljudima i njihovim brendovima da pronađu svoj glas i žive svoju priču na iskren i autentičan način.
U većini firmi, kad predložiš: „Idi kod HR-a“, ljudi se baš ne ozare. U najboljem slučaju, slegnu ramenima. U gorem, naprave facu koja znači: „Jao, šta sam sad zabrljala?“

Toksičnost u organizaciji ne nastaje, što se kaže, preko noći. Ne desi se odjednom. Ne piše nigde na tabli. Ne nosi etiketu.

Dugo već vlada verovanje u marketinškom svetu da, ako napišeš dovoljno dobar tekst, prodaćeš sve. Ako „pogodiš emociju“, ako napraviš „killer hook”…

Niko ne voli da greši. Greške, realno gledano, nisu prijatne. Nekad nas zabole, nekad nas posrame, nekad koštaju.

Na prvu loptu, svi se slažemo: Sloboda izražavanja mišljenja je važna. I treba da postoji u svakom zdravom timu. Ljudi treba da mogu da govore kada nešto ne štima…

U većini firmi, kad predložiš: „Idi kod HR-a“, ljudi se baš ne ozare. U najboljem slučaju, slegnu ramenima. U gorem, naprave facu koja znači: „Jao, šta sam sad zabrljala?“

Zvuči kao buzzword, ali nije. Igra, kada se pametno koristi, ima ogroman potencijal – ne da umanji značaj nečega, već da ga učini prisutnijim.

Ko o čemu, ljudi o ciljevima. Kako da ih postavimo, kako da ih merimo, koje KPI-jeve da pratimo, kojim putem da dođemo do većeg broja pratilaca, klijenata, saradnji. I sve je to u redu.

Pre desetak dana, sve i da živiš ispod kamena, nema šanse da do tebe nije došla vest, makar i u formi mima, o CEO-u jedne kompanije koji je uhvaćen u prevari na koncertu Coldplay-a…

Jedan od najčešćih komentara koje čujem od mojih klijenata koji su vlasnika malih i srednjih firmi glasi: „Sve moraš da im nacrtaš.“ Ili: „Ne razmišljaju unapred. Ne preuzimaju inicijativu. Samo čekaju zadatke.“
