Moramo da razgovaramo – ali stvarno
Ima ljudi sklonih nesimpatičnim, ukorenjenim navikama – ne uvek, ali vrlo često – na primer, da čeprkaju po telefonu dok sa nekim razgovaraju oči u oči.

Pisac i pripovedač
Marta je prvo htela da bude učiteljica. Pa da svira violinu. Pa da trenira karate, piše pesme, uči jezike i slika. Onda je htela da fotka, svira gitaru, upiše muzičku školu, čita psihologiju i da bude slobodni umetnik. (Štagod to značilo u glavi jedne dvanaestogodišnjakinje.) Pa je ponovo učila jezike, išla na t’ai chi i pevala, studirala kompoziciju pa muzičku pedagogiju, trenirala ninjutsu, još malo pisala i čitala psihologiju. Htela je da bude i radijski voditelj, da čačka po muzičkim softverima, čitala je istočnjačke filozofije i grčke mitologije…
Logično, u međuvremenu se odlučila za pisanje.
Pre mnogo godina je rekla da ne može da zamisli da ceo život radi jednu stvar.
Danas je još uvek loži psihologija, u poslednje vreme i neuronauke. I kada ljudi postaju prava verzija sebe ako je nekom stalo i ako ih razume.
Ima ljudi sklonih nesimpatičnim, ukorenjenim navikama – ne uvek, ali vrlo često – na primer, da čeprkaju po telefonu dok sa nekim razgovaraju oči u oči.
Godine 1959. na evropskim i američkim putevima su počeli da se kotrljaju unikatni automobili.
Raskidi su gadna stvar. Retko koji ne boli (ponekad baš mnogo boli) i ponekad ljudima treba dosta vremena da ponovo budu oni stari.
Kada biste stali ispred jedne šume, verovatno ne biste odmah videli koliko u njoj ima stabala i krošnji. A onda kada zakoračite, postajete svesni manjih „delova“: jednog po jednog stabla drveta koja počinju da liče na šumu kada izniknu jedno blizu drugog.
Dečko koji je obećavao – tri reči u koje bi stao početak priče o jednom Morisu. Mladić izuzetne lepote, ali sa ništa manje klikera. Za jednog budućeg pravnika, sasvim dobar početak.
Ako bi neko hteo da sazna jedan relativno beznačajan podatak – na primer, koliko slika ukupno može da se pronađe Google pretragom – morao bi da se zadovolji relativno nepotpunim rezultatom.
Pica sa ananasom je odavno yesterdays news, iako su glasna negodovanja povodom takvog svetogrđa opstala mnogo duže.
U jednom ne baš sofisticiranom delu Londona, na ulicu je svakodnevno izlazila izvesna gđa Dulitl.
Ljudska pažnja = skupa roba. Ako postoji jedna fraza, jedna sitna istina koja sažima suštinu marketinga danas, to je ova koju ste upravo pročitali.
Brzo nastaju i još brže nestaju. Ko nije pasionirani posetilac društvenih mreža „za mlade“ (recimo, neko ko zaluta na TikTok par puta sedmično)…