
Efekat luksuzne sitnice
Kamen gori, val se pjeni, a ti ćeš da pišeš o manikiru?
O manikiru gel lakom?
Da li možeš nešto površnije?
Skini te ružičaste naočare i baci ih u more.
Mali unutrašnji monolog kolumnistkinje bez portfelja, koja je pre 10 dana imala skicu za novi tekst, ali ga piše pred istek roka za objavljivanje jer nije lako hodati užarenim beogradskim asfaltom. I, ne, nemam Manolo Blanik.
Ali me je spomen manolica postakla da priču koju sam planirala da vam predstavim sagledam iz vizure luksuza i dobijem sasvim drugačiji pogled na čitavu situaciju.
Priča počinje ovako: Drugarici je nekoliko sati pre tretmana otkazan manikir. Teška priča, posvedočiće vam svaka žena.
Ona nije svesna da me je izgubila
– rekla mi tužnim glasom kao da ju je neko bitan izneverio.
Zapravo, i jeste.
Svoj termin je zakazala nedeljama unapred. Kozmetičarka je znala da joj je važno da baš tog dana ima sređene nokte. Kozmetičarkin sin to nije znao. Dete je iznenada dobilo temperaturu i ona nije došla na posao tog dana.
Zar niko drugi iz salona tog dana nije mogao da preuzme da uradi moj manikir?
– pita me Nada, iako zna da nikada nisam kročila u taj salon.
Nada ima više od 10 godina staža u preduzetništvu i majka je troje dece, razumela je čitavu situaciju u kojoj se kozmetičarka našla. Ali je namerila da za taj dan ima nalakirane nokte i ništa je nije moglo u tome sprečiti.
Jasno vam je da nije sedela skrštenih ruku. Otišla je u prodavnicu i po ceni jednog tretmana u salonu kupila UV lampu i odgovarajuće gel lakove. Pa, još to podelila na svom Instagram profilu i dobila dodatne smernice i iskustva, koja su joj pomogla.
Dok mi je prepričavala čitavu akciju pažljivo sa zagledala njene prste pokušavajući da primetim razliku i – nisam.
Ona me je izgubila kao klijenta
– ponovila mi je dok je ponosno posmatrala svoje perfektno (samo)sređene nokte.
I te kako je Nada imala šta drugo da radi u tih nekoliko sati. I te kako je imala gde drugo da usmeri vreme, novac i energiju, ali ona je odlučila da uloži baš u ovo.
Čekaj, čekaj… Da li sam ja to upravo upotrebila reč „uloži“?
Jesam, i to nije slučajno.
Iz ugla nje kao osobe, to je potvrda da nije odustala od sebe uprkos svemu haotičnom što joj se istovremeno dešava u različitim životnim ulogama.
Iz ugla ekonomije to se zove „luksuzna sitnica“, na koje su ljudi spremni da potroše više novca u kriznim vremenima. Ili, kako su stručnjaci za ponašanje potrošača to definisali – efekat karmina.
A pošto ja baš volim psihologiju potrošača, pozivam vas da zajedno razumemo nekoliko ključnih mehanizama koji su ovde u igri:
Potreba za kontrolom i normalnošću: U vremenima kada se čini da su spoljni događaji (gubitak posla, ekonomska nestabilnost, društvena kriza…) van naše nadležnosti, ljudi traže male načine da povrate osećaj kontrole nad svojim životom. Kupovina sitnica, poput karmina ili kvalitetne čokolade, predstavlja mali, ali značajan čin autonomije.
Održavanje morala i samopouzdanja: Kriza negativno utiče na mentalno zdravlje. Mali rituali, kao što je stavljanje crvenog karmina, su naši odbrambeni mehanizmi – način da izgledamo vedrije u svetu koji deluje sumorno, način da izgledamo hrabrije u danu kada nam nedostaje samopouzdanje iznutra. Isti efekat ima kada pogledamo svoje uredno sređene i namazane nokte.
Pristupačno zadovoljstvo i eskapizam: Kada su veliki izvori zadovoljstva, poput odmora ili kupovine novog automobila, van domašaja, potrošači traže zamenu. Mali luksuz pruža trenutnu nagradu i kratkotrajni beg od briga, bez izazivanja finansijske anksioznosti ili krivice. Osvrnula sam se već na to u tekstu Fenomen Dubai čokolade: Kad god sam u krizi potrebno mi je malo luksuza.
Crveni karmin, manikir u salonu lepote, Dubai čokolada… Suština je ista – proizvod koji nije esencijalan, ali pruža trenutno zadovoljstvo i podiže samopouzdanje po relativno niskoj ceni.
Nemojte da brinete ako ne proizvodite karmin ili čokoladu. Ne morate ni da ekspresno tražite kurs za manikira.
Lista malih emotivnih podsticaja je duža i na njoj su još:
Proizvodi za negu kože: Kada smo tokom pandemije Kovid-19 nosili maske preko lica, te se karmini nisu videli, potrošači su se okrenuli serumima, maskama za lice i kremama.
Kvalitetne kafe i čajevi: Iako se još uvek iščuđavamo „nema se para, a svi sede po kafićima“, zapravo je rastući trend, posebno kod generacije Z, da za sebe pažljivo pripreme premium kafu kod kuće. To postaje deo rituala, čak i kućnog okupljanja sa prijateljima ili porodicom.
Zanataska piva i vina: Sitna zadovoljstva koja zamenjuju skupe izlaske. Ako tome dodamo podršku malim lokalnim proizvođačima, onda je satisfakcija još veća.
Gurmet čokolade i slatkiši: Pri samom spomenu šećera, već vam se popravilo raspoloženje, zar ne? Dodajmo tome da su ovi proizvodi najčešće ručno rađeni i vizuelno vrlo privlačni, te su i za oči i za dušu.
Pretplata na streaming servise: Pristupačan beg u svet zabave i ujedno promena definicije luksuza kroz kupovinu digitalnih proizvoda poput skilova u video-igrama, pretplate za neku aplikaciju ili platformu za gledanje serija i filmova.
Staviću ovde tri tačke i pozvati vas da listu dopunite. Da osmislite svoju definiciju pristupačnog luksuza. Ili još bolje – izazvati vas da budete deo odgovornog trošenja (resursa) i traženja zdravijih mehanizama za prevazilaženje stresa, poput hobija, vežbanja i druženja.
Čak i kada su potrošači primorani da stežu kaiš, njihova potreba za radošću, samopouzdanjem i malim zadovoljstvima ne nestaje. Svima nam treba trenutak odmora, trenutak uživanja i lepote, kao čin (unutrašnje) pobune protiv sumorne svakodnevice.
Autor

Brend pripovedač, edukatorka i konsultantkinja. Novinarka. Dve decenije po profesiji, a sada po životnom opredeljenju – osoba koja traga za odgovorima, uobličava pitanja, ume da sluša i čuje, osoba koja pre drugih pokušava da spozna sledeću veliku ideju dok je još u povoju i one za koje misli da vrede osvetljava drugima, pomaže različitim svetovima da se razumeju, “rasklapa” kompleksne pojave i daje smisao onim naizgled malim.
Više o Aleksandri