Zašto ti, pobogu, znaš te stvari?
Kažu da mala deca u jednom periodu odrastanja postavljaju nekoliko stotina pitanja dnevno.


Glavni i odgovorni urednik
Osnovao sam Burek.com (2002.), MojaPijaca.rs (2016.), TurnKey (2016.), Pojačalo (2018.), Burgos (2019.), Alfa Prevod (2021.), DigiTalk (2021.)
Već dvadeset godina se klackam između tehnologije, marketinga i preduzetništva. Savetovao sam najveće globalne brendove kada je digitalni nastup na lokalnom tržištu u pitanju. Danas i dalje savetujem neke globalne, ali i mnoge lokalne kompanije – kako male, tako i velike.
Prethodnih nekoliko godina radio sam i kao konsultant, edukator i ekspert na brojnim EU projektima i sarađivao sa USAID, UNDP, Thomson fondacijom, OSCE, Unicefom i drugim donatorima.
Kažu da mala deca u jednom periodu odrastanja postavljaju nekoliko stotina pitanja dnevno.

Većina restorana svoje sastojke kupuje, a u La Choni ih uzgajaju. Kukuruz koji na vašem tanjiru završi kao tortilja krenuo je kao seme doneto iz Meksika, posejano u plasteniku nadomak Beograda, pa zatim kuvano, mleveno i rukama oblikovano u procesu koji traje mesecima, a na kraju daje tačno dva jela. Po svakoj razumnoj poslovnoj logici, to je previše posla za jedan takos, ali ne i za La Chonu..

Šta ako bi najprepoznatljivije zgrade Beograda mogle da stanu na policu? Brutal Belgrade upravo to radi – brutalističku arhitekturu pretvara u precizne betonske minijature. Iza brenda stoje mladi dvojac, Milan Stepanović i Bojan Krak. Brutal Belgrade nastao je iz jednostavne ideje: da se skrene pažnja na arhitekturu koju svakodnevno gledmo. Genex, Rudo, Hotel Jugoslavija i drugi objekti tako postaju mali podsetnici na ono što grad već ima.

Tijana Gojgić došla je iz Užica u Novi Sad da studira srpski jezik i književnost, a zanat je na kraju ispekla u jednoj poslastičarnici u Lošinju. Posle tri godine učenja i samostalnog isprobavanja, u decembru 2021. otvorila je Tija Pastry Shop. Reč je o poslastičarnici koja radi moderno poslastičarstvo, sa manje kora i više museva i krema, i u kojoj se sve pravi od nule, bez gotovih smesa i praškastih filova. Danas u ponudi ima dvanaest vrsta kolača i dvadeset četiri vrste sladoleda, a u radnji je zaposleno sedmoro ljudi.

Uroš Petrović je pisac za decu i mlade, autor više od 30 knjiga koje su do sada stigle do stotina hiljada čitalaca. Godinama radi sa decom kroz knjige, zagonetke, kampove i različite obrazovne programe, nastojeći da kod njih sačuva ono što škola i odrastanje često potisnu – radoznalost, maštu i spremnost da se postavi pitanje na koje ne postoji unapred pripremljen odgovor.

Kažu da mala deca u jednom periodu odrastanja postavljaju nekoliko stotina pitanja dnevno.

Brbljivica je brend edukativnih kartica koje kroz igru podstiču razvoj govora i komunikacije kod dece. Iza brenda stoji Teodora Đerić, diplomirani defektolog i master logoped, koja je svoje višegodišnje iskustvo u radu sa decom pretočila u praktične materijale namenjene roditeljima i stručnjacima. Brbljivica kartice osmišljene su tako da prate različite faze razvoja deteta – od najranijeg uzrasta, pa sve do predškolskog perioda. Iako su pojedini setovi namenjeni najmlađima, kartice se, u zavisnosti od potreba i govorno-jezičkog razvoja deteta, koriste i sa starijom decom, uključujući uzrast do polaska u školu.

Ne znam da li sam vam to ranije pominjao, ali ja baš volim narodne izreke.

Miloš i Aleksandra Borovčanin stvorili su aplikaciju “Moj rođendan” koja, na lak i jednostavan način, olakšava organizaciju proslave dečjih rođendana putem mobilnog telefona. Do same ideje ovaj bračni par došao je na osnovu sopstvenog iskustva i višegodišnjeg prolaženja kroz isti rođendanski “začarani krug”: potraga za igraonicom, telefoniranje i traženje slobodnih termina, odlazak da se ostavi kapara, pa onda ista procedura za tortu, ketering, fotografa i animatora.

Aleksandar Pavlović iz Zrenjanina nadimak Pax nosi još od vrtića, a danas se po njemu zove i njegova radionica: Pax Carved Wood. U njoj već 25 godina nastaju ikone u duborezu, velikih formata, oslikane prirodnim bojama po očevim receptima. Priča je počela kada je njegov otac, posle teške bolesti, poželeo ikonu u kući, a novca za kupovinu nije bilo, pa je prvu izradio sam. Sin je zanat izučio po starinski, uz tri godine svakodnevnog putovanja kod majstora, a danas njegove ikone stoje u domovima naših ljudi na svim kontinentima.
