Omaž ljudskom dostojanstvu
Mnogo je važnije da i dan posle 1. maja nastavimo da pričamo o radničkim pravima i solidarnosti, nego na sam Međunarodni praznik rada.
Mnogo je važnije da i dan posle 1. maja nastavimo da pričamo o radničkim pravima i solidarnosti, nego na sam Međunarodni praznik rada.
Pihtije dolaze sa godinama, a razumevanje šta su prave vrednosti u životu dolazi sa iskustvom. Istina, iskustvo najčešće dolazi sa godinama. Ne mora biti tako, doduše.
Postojali su ispiti na Pravnom fakultetu za koje sam, kao student, mislio da stvaraju muke koje nisu u proporciji sa onim što polaganje tih ispita donosi kao vrednost.
Vikipedija definiše sabbatical kao “produženi period namerno utrošen na nešto što nije vaš rutinski posao”. U prethodnih 8 godina samostalnog preduzetništva imao sam dva takva sabatikala od nekoliko meseci.
Taj slatki osećaj euforije i ušuškanosti razmaštavanja nove ideje.
Često se genijalne stvari dešavaju u trenucima dokolice, jer konstruktivni ljudi i ove trenutke koriste da razmišljaju o stvarima za koje često nemaju vremena kada su potopljeni u posao.
Prva javna ličnost kojoj sam prišao da nešto „primetim“ je bio košarkaški trener Vlade Đurović. To se dogodilo na beogradskom aerodromu polovinom 80-ih godina prošlog veka.
Želeo sam da se moja kolumna bavi upotrebom veštačke inteligencije (VI u nastavku teksta), ali da ne bude još jedan prežvakani tekst koji sa visine gleda na društvo i morališe o upotrebi tehnologije.
Tvrdim da je potpuno ok ne ponašati se stalno transakciono. Naročito kada vodite porodični biznis.
Dok pišem ovu kolumnu sedim u jednoj od najlepših hotelskih soba u kojima sam bio, u Indiji, u gradiću Kandolim.
„Nismo mi džaba išli u srednju školu!“, autorska je rečenica mog srednjoškolskog i fakultetskog drugara, koju je svojevremeno izgovorio kada je jedna javna ličnost…
Kafići u nas usvojili su tradiciju iz zapadnjačkih filmova da vam donesu kolačić sudbine uz kafu.