Šta je i čemu nam služi naučena bespomoćnost?
Sigurno smo svi čuli za to da život uopšte nije toliko težak ni komplikovan koliko smo mi, ljudi, skloni da ga kao takvog vidimo.


Psihološkinja i konsultantkinja
Rado koristi supermoći psihologije i više od 10 godina radi sa različitim biznisima — od malih preduzetnika do gigantskih korporacija.
Zalaže se za pragmatičnost, zdrav razum i dobre namere.
Veruje da priče (p)okreću sve(t) i zato pomaže ljudima i njihovim brendovima da pronađu svoj glas i žive svoju priču na iskren i autentičan način.
Sigurno smo svi čuli za to da život uopšte nije toliko težak ni komplikovan koliko smo mi, ljudi, skloni da ga kao takvog vidimo.

Reč „kreativnost” već dugo se kotira prilično visoko u rečniku fensi fraza koje se koriste kad se priča o biznisu, preduzetništvu, liderstvu, a o marketingu da i ne govorim.

Recimo da imaš tim od desetak ljudi koji vodiš. Svaki član tima zna šta mu je posao, a tvoj zadatak je da vodiš tim i staraš se da sve teče kako treba.

Jedna od najboljih stvari u vezi sa vremenenom u kojem živimo jeste to što postaje sve normalnije da pričamo o stvarima o kojima se do juče samo stidljivo ćućorilo.

Slovenački sam počela da učim krajem oktobra prošle godine, onlajn, na individualnim časovima.

U većini firmi, kad predložiš: „Idi kod HR-a“, ljudi se baš ne ozare. U najboljem slučaju, slegnu ramenima. U gorem, naprave facu koja znači: „Jao, šta sam sad zabrljala?“

Za foru da moraš da čitaš svaku pojedinačnu deklaraciju na svemu što kupuješ znam već dugo.

Verovatno ne postoji veći „red flag” od rečenice iz naslova. Izgovaraju je šefovi i menadžeri koji žele da podstaknu osećaj pripadnosti kod svojih zaposlenih, što samo za sebe uopšte nije loša stvar.

Možeš li da zamisliš kako vikendom odlaziš u neki tržni centar i tamo kupuješ nekoliko stvari? Kad dođeš na kasu, saznaš da imaš deset posto popusta — super.

Nema sile božje da ti je termin „emocionalna inteligencija” nepoznat, pa ću te poštedeti suvoparnih definicija i objašnjavanja očiglednog.
