Dejvid Ogilvi: Otac kampanja koje se i danas prepričavaju
Šta je sve potrebno da bi neko došao do titule oca advertajzinga?
Šta je sve potrebno da bi neko došao do titule oca advertajzinga?
„Ustanem oko 7, pristavim kafu, malo se razvlačim po kući… Svratim na društvene mreže… Uglavnom, nisam toliko produktivan kao što ljudi možda misle“, reče Džef Bezos prošle godine. I ostade živ.
Ima tome sada već 20 i više godina, a surfovanje internetom je bilo kudikamo manje naporno. Nije baš svako mogao da ima svoj sajt. Bilo je nemoguće zamisliti da vas ljudi zasipaju reel-ovima.
Ako skoknete do prodavnice da popazarite jogurt, mleko i par litara soka, možda ćete se nategliti, ali verovatno nećete završiti sa iščašenim ramenom.
Ako ste gledali film o Stivu Džobsu (onaj prvi, malo „romantizovaniji“ od svog sledbenika iz 2015.), niste mogli da propustite blještavu, otvarajuću scenu.
Teško je zamisliti da postoji osoba koja nikada iz prodavnice nije izašla sa okruglom, plavom kutijicom. Malo je veća verovatnoća da su pretežno u pitanju žene…
Kada smo bili mali, pa još školarci, imali smo tu i tamo čudne bauke.
Na prvi mah mogu odavati utisak osoba koje su saradljive i srdačne. Neretko i harizmatične, pa se toj harizmi i saradljivosti pripisuje udeo u njihovom uspehu u profesionalnoj i/ili privatnoj sferi. Na neki deseti mah, na fasadi srdačnosti i saradljivosti počinju mestimično da se naziru ozbiljne pukotine.
Bila je 1967. godina kada je Pit Taunsend, kantautor benda The Who, išetao na binu u relativno udobnom autfitu. Rokeri žešćeg zvuka, kakvi su, inače, bili The Who…
Kada je AI počeo da se uvlači u sve pore interneta, s jedne strane se čulo, „O ne, ukrašće nam poslove!“
Kada se povede priča o vizuelnom identitetu nekog brenda – a koji je, makar kod velikih brendova, oličen u njegovom logou – teško je izostaviti da se tu radi o nečemu…
Bio je to rat koji se vodio decenijama, neki bi rekli da nikada nije ni završen. Trka za kupcima se čak činila kao slabašan izgovor, jer je bilo sasvim dovoljno sveta koji je kupovao i jedno i drugo – i Coca-Colu i Pepsi.
Kada su počeli da klimaju glavom na „Ovaj sastanak je mogao da bude mejl“, neki su se malo šalili, drugi baš i ne.
Šta je zajedničko bejzbolu, uličnim tezgama i jazavičarima? Amerikanci bi rekli da ih sva tri asociraju na vruće kobasice ušuškane u mekane, bele zemičke.
Kada je 1965. godine dizajnirao plastičnu kesu, švedski inženjer Sten Gustaf Tulin je mislio da napravio nešto uistinu korisno.
Kada vrag odnese šalu, valja da se zastane i vrati par koraka unazad.