Može li jedna točena sreća za poneti?
Ako postoje tri reči kojima se može opisati prosečan ispitni rok, te reči bi bile – stres, stres i još stresa.

Pisac i pripovedač
Marta je prvo htela da bude učiteljica. Pa da svira violinu. Pa da trenira karate, piše pesme, uči jezike i slika. Onda je htela da fotka, svira gitaru, upiše muzičku školu, čita psihologiju i da bude slobodni umetnik. (Štagod to značilo u glavi jedne dvanaestogodišnjakinje.) Pa je ponovo učila jezike, išla na t’ai chi i pevala, studirala kompoziciju pa muzičku pedagogiju, trenirala ninjutsu, još malo pisala i čitala psihologiju. Htela je da bude i radijski voditelj, da čačka po muzičkim softverima, čitala je istočnjačke filozofije i grčke mitologije…
Logično, u međuvremenu se odlučila za pisanje.
Pre mnogo godina je rekla da ne može da zamisli da ceo život radi jednu stvar.
Danas je još uvek loži psihologija, u poslednje vreme i neuronauke. I kada ljudi postaju prava verzija sebe ako je nekom stalo i ako ih razume.
Ako postoje tri reči kojima se može opisati prosečan ispitni rok, te reči bi bile – stres, stres i još stresa.
Početkom 50-ih godina prošlog veka, na putevima su počeli da se pojavljuju automobili ponešto drugačiji od ostalih. Izgledali su kao automobili, kretali su se kao automobili…
Prvi čin: Osuđenik iz komšiluka. Godine 1976. čovek po imenu Geri Gilmor stao je pred sud u američkoj državi Juti. Sudilo mu se za ubistvo dvojice muškaraca, koje je počinio leta te iste, 1976. godine.
Veteran prodaje, Brajan Trejsi, rekao je davnom prilikom: „Činite drugima kao što biste voleli da i oni čine vama.“
Siromašan, jevrejskog porekla i odrastao u sirotištu. Sa druge strane, vredan, lepih manira i traži ga ceo Holivud. Nekoliko dijametralno suprotnih epiteta, a sve ih je nosila ista osoba.
Ako postoje tri reči kojima se može opisati prosečan ispitni rok, te reči bi bile – stres, stres i još stresa.
Tri crne pruge i cvet sa tri latice. Ako ih odštampate na trenerku i patike, nema bića na planeti koje neće znati čiji su.
Postoji jedna nezgodna stvar u vezi „work-life balance“ koncepta. Lepo zvuči, ali uglavnom u teoriji. U praksi često izgleda tako što samo još jednom da proverim mail u 1.45h ujutru.
Hajde da se venčamo! Samo, umesto lepog, dijamantskog prstena, daću ti da plaćaš pola rate za (podstanarski) stan, a posle i pola rate stambenog kredita.
Sva ta halabuka oko nečijeg bogatstva je, naprosto, glupa, a i mnogo mi je zakomplikovala i otežala život