Mit o gladnom umetniku – i Patreon koji ga ruši
Kada ljudi pričaju o pokretanju biznisa, volimo da mislimo kako ih (bar u većini slučajeva) pokreće nekakva ambicija.


Pisac i pripovedač
Marta je prvo htela da bude učiteljica. Pa da svira violinu. Pa da trenira karate, piše pesme, uči jezike i slika. Onda je htela da fotka, svira gitaru, upiše muzičku školu, čita psihologiju i da bude slobodni umetnik. (Štagod to značilo u glavi jedne dvanaestogodišnjakinje.) Pa je ponovo učila jezike, išla na t’ai chi i pevala, studirala kompoziciju pa muzičku pedagogiju, trenirala ninjutsu, još malo pisala i čitala psihologiju. Htela je da bude i radijski voditelj, da čačka po muzičkim softverima, čitala je istočnjačke filozofije i grčke mitologije…
Logično, u međuvremenu se odlučila za pisanje.
Pre mnogo godina je rekla da ne može da zamisli da ceo život radi jednu stvar.
Danas je još uvek loži psihologija, u poslednje vreme i neuronauke. I kada ljudi postaju prava verzija sebe ako je nekom stalo i ako ih razume.
Kada ljudi pričaju o pokretanju biznisa, volimo da mislimo kako ih (bar u većini slučajeva) pokreće nekakva ambicija.

Verovatno najteži zadatak koji čovek mora da savlada jeste dugotrajno, fokusirano razmišljanje. Ovo je 1925. godine zapisao Hugo Gernsbek, čovek kome se pripisuje „osamostaljivanje“ žanra naučne fantastike.

Nothing tastes as good as skinny feels – izjavila je jednom Kejt Mos i (jedva) ostala živa. Izustila je ovu mantru olako, u intervjuu za njujorški časopis „Women’s Wear Daily“.

U februaru sada već vrlo davne 1994. godine, Džim Klark je kontaktirao jednog mlađahnog programera. Mark Andresen mu je ime i, spram Klarka, dokazanog preduzetnika…

Šta se dešava sa ljudima kada shvate da ih sistem ne želi? Dobar deo njih se oseti iznevereno, odbačeno i užasno usamljeno.

Kada ljudi pričaju o pokretanju biznisa, volimo da mislimo kako ih (bar u većini slučajeva) pokreće nekakva ambicija.

Ako postoji nešto svojstveno ljudskom rodu, to je da mu stalno nešto treba.

Postoje ljudi u kojima se sretnu crte ličnosti kakve nikad ne biste mogli da zamislite u istoj prostoriji.

Ako ste pomislili da je 2026. počela haotično, dobro ste mislili.

Kada biste uzeli da „ispeglate“ celu svoju kožu, dobili biste (ravnu) površinu od oko 1,5 do 2 m2.
