Kolumne Igor Lazarević

A šta ćemo ako uspemo?

Cilj ovog teksta nije da da vas obeshrabri, već naprotiv, da vam pomogne da se bolje pripremite za uspeh. Trebaće vam 7 minuta laganog čitanja. A koristiće vam. Krećemo.

Budite iskreni. Ako ste nekad otpočinjali neki poslovni poduhvat, da li ste više razmišljali o tome šta ćete raditi ako ne uspete ili ako uspete? Ne znam kakva je statistika, ali znam da mnogi, zapravo, nisu ni svesni šta ih čeka ako uspeju.

Nemojte da se zavaravamo. Kada razmišljamo o tome šta ćemo ako uspemo, mi tada obično razmišljamo o nekom poželjnom pravcu razvoja događaja i računamo da će sve ići po planu. A zaboravljamo jednu „sitnicu“ – obično ne ide sve po planu.

Mi često razmišljamo o preprekama koje moramo savladati da bismo postigli uspeh, ali nedovoljno razmišljamo o problemima i izazovima koji nas čekaju nakon što postignemo uspeh. A žurka tek tada počinje. Zapitajte se – da li ste spremni za nju?

Uspeh nije karta u jednom pravcu. To je putovanje.

Da se razumemo, ja ovde ne mislim na onu standardnu razradu planova u slučaju da nam uspe poslovni poduhvat. Znate ono – ako dođemo do X korisnika i ostvarimo Y prihoda, onda ćemo zaposliti Z ljudi, uzećemo novi prostor i bla, bla, bla.

Ne! Ja ovde mislim na sveobuhvatnu promenu života i izazove koje nam donosi uspeh. Da li zaista dovoljno razmišljate o tome šta ćete raditi ako vas „strefi“ uspeh? Da li imate plan B za ove situacije. Da li ste spremni na uspeh? Da li ste mu dorasli?

Imaš li snage za uspeh?

Malo je takvih situacija u kojima sa uspehom dolaze samo med i mleko. Štaviše, uspeh je obaveza koja ti ne daje da se opustiš. To je mašina koja melje. Bez stajanja. Kao kada voziš 20 km/h u prvoj i onda iznenada ubaciš u šestu brzinu na 120 km/h.

Imaš li ti kondicije za to? Da li si psihički spreman?

Rano ustaješ. Radiš 16 sati dnevno. Ne viđaš porodicu. Trčiš sa sastanka na sastanak. Često putuješ. Ne jedeš redovno. Često nazdravljaš iako ne voliš da piješ. Žulja te košulja. Dobio si alergiju. Brineš. Bojiš se. Proživljavaš stres. Usamljen si.

Da li razmišljaš o ovome kada razmišljaš o uspehu?

Kako sačuvati sebe?

Uspeh će te promeniti zauvek. Nekad pozitivno, a nekad negativno. Nekad malo, a nekad mnogo. Ključno pitanje je da li želiš da ostaneš isti ili možda želiš da postaneš neko drugi? Da li želiš da sačuvaš sebe? Da ostaneš isti, poseban, slobodan i samo svoj, ili da postaneš neka druga verzija sebe?

Zavodljivi su putevi koje ti uspeh može otvoriti. Stavljaće pred tebe razne izazove: da postaneš moćan, da postaneš bogat, da gledaju u tebe kao u Boga, da imaš sve što poželiš. Uspeh će te izazivati sa raznim moralnim kompromisima.

To je valjda deo cene koju ti ispostavlja život. Na tebi je da odlučiš da li ćeš da je platiš i kako ćeš da je platiš. Menjaćeš se svakako, ali na tom putu možeš sačuvati sebe i ono najvrednije što nosiš u sebi. Razmišljaj o tome pre nego što uspeš.

Siguran sam da Toma Zdravković nije ni slutio šta će se sve desiti kada je sa tačno 20 godina upoznao Silvanu Armenulić, Otvorila mu je stepenice ka zvezdama. Pokazala mu je put. Za „tren“ je uspeo. Iz Pečenjevca, pravo u svet. Iako ga je uspeh promenio zauvek, on je nekako, ipak, ostao svoj.

Da li si spreman za slavu?

Uspeh često ide ruku pod ruku sa slavom.

Slava je mač sa dve oštrice. Doneće ti brojna priznanja i prilike, ali će ti doneti i javnu izloženost i odgovornost. Gostovaćeš u emisijama i na konferencijama. Pitaće te za mišljenje. Bićeš citiran. Imitiraće te. Slediće te. Ali, istovremeno će svaki tvoj potez biti pod lupom javnosti. A javnost je nemilosrdna zver. Samo čeka da padneš, pa da te pokida.

Slava je opijum za ego. Pažljivo sa njom.

Ako uspeš i doživiš i slavu, postavi sebi jedno pitanje – da li sam spreman da se sa njom nosim? Da li si spreman da trpiš kritiku? Da li si spreman da promeniš odnose sa porodicom i prijateljima zbog slave? Ako nisi spreman, bolje nemoj.

I baš kao u pesmi „Ibro Dirka“, možeš biti talentovan, mogu te primetiti i možeš iskusiti slavu, ali ako u sebi nosiš onu pravu emociju i ako ne zaboravljaš na to ko si i šta si, nećeš izgubiti sebe. Vratićeš se „pravoj raji“ i neće ti uspeh pojesti dušu.

Kapacitet za „servisiranje“ uspeha

Preduzetnici su često sanjari. Sanjaju o velikom uspehu i prizivaju ga. A kada veliki uspeh dođe, dešava se da nemaju dovoljno kapaciteta da taj uspeh „servisiraju“. Odjednom se pojavljuje puno gladnih usta i svi hoće neki svoj deo. Kupci hoće proizvode. Zaposleni hoće plate. Investitori hoće prinos. Vlasnici hoće profit. Država hoće porez. Svi nešto hoće.

I ne samo to. Odjednom se dešava da se usložnjavaju procesi, da raste kompleksnost, da je potrebno više kapaciteta, da ima više neracionalnosti, da se komplikuju međuljudski odnosi, da se propisi i papirologije samo umnožavaju i stiče se utisak kao da stvari izmiču kontroli i da se gubi tlo pod nogama.

Ono što se tipično dešava je nezadovoljena tražnja.

Često volim da kažem: „Ne prizivaj veliku tražnju, može ti se i desiti“. Nezadovoljena tražnja je kao tempirana bomba. Može naneti više štete nego koristi. Bolje je adekvatno zadovoljiti malu tražnju, nego neadekvatno zadovoljiti veliku tražnju.

Ovo se stalno dešava. Evo i nekih primera.

Restoran postaje popularan, smanjuje kvalitet da bi zadovoljio tražnju i u konačnici gubi reputaciju. Poznati brend kozmetike najavljuje otvaranje novog outleta, kupci dolaze u velikom broju, ali outlet ne može da isporuči ni trećinu onoga što je traženo. Nakon pompezne najave novog modela telefona, proizvođač ne može da zadovolji ni 20% tražnje i ima razočarane kupce.

Imaš odgovornost za druge

Polako, prijatelju, polako. Ne trči pred rudu.

Sa velikim uspehom obično dolazi i velika odgovornost. Možeš je ti izbegavati, ali ona će ti stalno biti za petama. Ne možeš joj pobeći. Imaš odgovornost za druge. O tome nisi razmišljao pre otpočinjanja poslovnog poduhvata? Šta, to te smara?

E, pa onda trebaš da znaš da ovaj svet nije ustrojen tako da veliku moć i slavu možeš zadržati samo za sebe, a da nešto ne vratiš zajednici. Zajednica, to je javnost, a seti se šta smo pričali o „sudu javnosti“. Imaš odgovornost za druge.

Imaš odgovornost prema kupcima, zaposlenima, državi, dobavljačima, kooperantima, banci, porodici, kolegama, komšijama, zajednici. A, pre svega, prema sebi.

Naravno da ta odgovornost nije matematička, u stilu „ja tebi ovo, ti meni ono“. U pitanju je organska odgovornost koja je zasnovana na moralnim i tržišnim zakonima. Ne možeš voditi nešto izuzetno, a istovremeno zakidati na obavezama. Pre ili kasnije ćeš pasti, prosto zato što je svet tako uređen.

Zato treba razmišljati i o ovome u slučaju uspeha.

Igraćeš beskonačne igre

Biznis nije sprint, već maraton. To je beskonačna igra.

Simon Sinek kaže da postoje konačne i beskonačne igre. Konačne igre imaju jasna pravila, imaju početak i kraj, i imaju svog pobednika. Beskonačne nemaju. Beskonačne igre su one u kojima svi mogu biti pobednici i u kojima stalno moraš biti u igri. Dugoročni uspeh se postiže igranjem beskonačne igre.

Igrati beskonačnu igru je istovremeno i zabavno i teško. Zabavno je zato što je kreativno, a teško je zato što moraš stalno biti u formi. Ne možeš stajati. A da bi bio u igri, moraš imati dovoljan nivo motivacije i energije za igranje.

Često se dešava da imamo pad motivacije nakon što postignemo zacrtane ciljeve. Dopamin – hormon zadovoljstva – pružiće nam zadovoljstvo kada ostvarujemo ciljeve, ali on nas ne može „voziti“ beskonačno. Potrebno je nešto više. Potrebni su i drugi sastojci sreće: serotonin, endorfin i oksitocin.

Upravo zbog toga mi motivaciju i energiju ne možemo tražiti samo u kratkoročnim i prolaznim zadovoljstvima, već moramo težiti ostvarenju punog potencijala i dubokom ispunjenju.

Kada pričamo o uspehu, moramo misliti i o tome.

Trošak propuštene mogućnosti

Koliki je trošak nečega što kupujemo? Uvek kada nešto kupujemo, mi plaćamo na dva načina. Prvi način je ono što dajemo. Drugi način je ono čega se odričemo. Dajemo novac, vreme, pažnju, energiju i emociju. A odričemo se svega onoga u čemu bismo mogli da uživamo da nismo izabrali ovo prvo.

Ovo je jedan od osnovnih ekonomskih koncepata i zove se „oportunitetni trošak“ ili trošak propuštene mogućnosti. Znači, uvek kada nešto biramo, postoji i nešto što žrtvujemo.

Zašto je ovo važno? Ovo je važno jer je direktno povezano sa poslovnim uspehom. Kada ulazimo u neki poslovni poduhvat, mi pokazujemo spremnost da uživamo plodove tog uspeha. Ali, istovremeno, makar i podsvesno, prihvatamo i odgovarajuće odricanje od nečega drugog u čemu smo mogli uživati.

Mogli smo uživati sa porodicom i prijateljima, mogli smo se baviti nečim drugim, mogli smo putovati, mogli smo učiti nešto novo, mogli smo odmarati i ne raditi ništa, ili bilo šta drugo. Ali, mi smo, ipak, izabrali poslovni poduhvat i potencijalni uspeh. Tim izborom mi smo žrtvovali direktno sve druge opcije i za nas je to oportunitetni trošak ili trošak propuštene mogućnosti.

Pre nego što uopšte krenemo da razmišljamo o poslovnom poduhvatu dobro bi bilo da sa sobom raščistimo – da li smo spremni da žrtvujemo sve ostalo, ili barem veći deo toga?

Jer, i to je cena uspeha koju plaćamo.

Stih umesto zaključka

Želim da vam pomognem.

Želim da vam, makar i ovako, skrenem pažnju na to da je uspeh lep, ali da ima svoju cenu. Želim da o tome razmišljate unapred. Jer bolje je biti spreman sada nego hvatati se za glavu posle.

Uspeh je često promena koja menja život. I kao što Balašević kaže: „Ljubav je došla tiho, nezvana, sama“, tako i uspeh često dolazi tiho i neočekivano, i sakrije se tu negde duboko u nama.

Budite spremni na uspeh!

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Po obrazovanju magistar ekonomskih nauka sa dugogodišnjim iskustvom u poslovima menadžment konsaltinga. Iza sebe ima više od 15 godina iskustva i učešće u preko 100 projekata.

Više o Igoru