Kolumne Aleksandra Petrovski

Napravi razliku

Da održimo još malo ovo praznično, festivalsko raspoloženje, za početak januarske kolumne vam citiram dečje stihove.

Videla je žaba da se konji kuju

i da tako u životu brže napreduju.

Rodila se u njoj želja od pameti jača

krenula je da potraži dobrog potkivača.

Tek prošle godine mi je pesma došla na radar, pa pomislih da je ovo Ršumovićeva kritika savremenog društva upakovana u finu alegorijicu. Međutim, starija je od mene (a ja tridesete gazim, dobro mi je sasvim).

Ne bih da se sada pretvorim u Đanija Ćurčića, kada je analizirao stihove u Velikom bratu. Bistri ste, razumete poentu i bez mog sufliranja. Samo ću vam reći: nemojte da budete ta žaba. Nemojte da dižete nogu, niti da vas potkivaju. Još manje da vam stavljaju amove.

Budite ono biće koje će da (na)pravi razliku.

Pravi razliku. U svom raskošu i punoći značenja tog izraza.

Da bih vam ga približila elegantnim skokom, preći ću sa dečje poezije na profesionalni sport. U osnovnom značenju, to je izraz koji oslikava sportiste (najčešće timske igrače) vanserijskih kvaliteta.

Mada, mislim da je nepošteno praviti paralelu između biznisa i profesionalnog sporta, jer sportisti mnogo više treniraju i samo povremeno, u određeno vreme, se takmiče ili igraju utakmicu, biznis je konstantna utakimica u kojoj se paralelno i „trenira“. Mnogo teži sport. Ipak, verujem da je ovo jedan od termina koji je korisno da usvojimo.

Kako ja razumem ko su osobe koje prave razliku? To nisu tehnički najsavršeniji pojedinci. To su oni koji jedinstvenim skupom svojih karakteristika doprinose posebnom karakteru tima, čak i tamo gde se strogo gleda krajnji rezultat. To su oni zbog kojih volimo određeni tim ili određenu igru.

Oni nisu „knjiški primer“ i nisu saglasni sa većinom. Oni misle i delaju drugačije, ali baš zato što su takvi menjaju igru. I menjaju sve(s)t. Time što su sebi dopustili da budu drugačiji obogaćuju sve(t) oko sebe.

Oni ne krše pravila zato što ih ne razumeju ili ne znaju, već zato što su prodrli u njihovu srž. I ne samo to. Već zato što nisu poverovali u kakofoniju tuđih glasova. Znate ono: „Mi to tako već decenijama“, „Nikome do sada to još nije pošlo za rukom“, „To je najbolja opcija“, „Samo tako ćeš uspeti“…

Za one koji su ljubitelji efikasnosti i one koji se pronalaze u stihovima s početka teksta, da podsetim na IBM-ovu studiju u kojoj je učestvovalo 1.500 izvršnih direktora: kreativnost je procenjena kao ključna kompetenca u poslovnom svetu.

Gde se spajaju prethodna dva? U definiciji kreativnosti koju sam nedavno čula prisustvujući vrlo zanimljivoj diskusiji dva psihologa i jednog filozofa. Kreativnost je između inteligencije i sposobnosti. Ona je naše neprestano prilagođavanje i balansiranje između onoga što možemo i ne možemo da kontrolišemo. Ona je naše suočavanje sa iskustvima, izazovima, ograničenjima i gubicima. Ona je naše (op)stajanje u između onoga što vidimo u svetu i onoga čemu se nadamo. A nada nije racionalna kategorija, zar ne?

I sada dolazimo do izuma koji me je inspirisao da napišem ovaj tekst.

Drvene bojice bez sredine. Da, neko je izmislio rupu u bojici. Nisam pušila nikakve smešne cigare, zaista sam nedavno u malom mestu u provinciji kupila ćerki Infinity Maped Color Peps. Nemaju sredinu i ne zarezuju se. Traju i 10 puta duže i nema otpada, bojice za crtanje ergonomskog oblika.

Ćerka ih je prihvatila najnormalnije, ne praveći razliku, a ja sam ostala fascinirana ovim toliko da me nije mrzelo da guglam ko je i kada izmislio bojice. Štedler 1834. godine. Više od veka kasnije u Francuskoj je osnovana porodična firma koja stoji iza inovativnih Infinity bojica i koja je generalno poznata po nišnim proizvodima u oblasti školskog pribora. Zašto mi je ovo privuklo toliku pažnju? Zato što – bojice su jednostavno bojice. Reklo bi se da nema šta tu mnogo da se doda i oduzme. Ali, očito je da ima.

Ova inovacija nije puka estetska intervencija, već simbol transformacije u načinu na koji razmišljamo o stvarima koje se čine uobičajenim. Zato što ponekad, čak i u najjednostavnijim stvarima, nalazimo prostor za revoluciju.

Neka vam ovo bude podsetnik da pravljenje razlike nije samo u revolucionarnim promenama, već i u pronalaženju malih, ali značajnih inovacija koje mogu da transformišu naše živote, naše društvo i poslovanje. Neka vam bude podsetnik da otkrivate sopstvene uloge i doprinosa u svetu koji nas okružuje. Budite uvek spremni da stvari sagledate iz različitih perspektiva. Ponekad se najveće ideje kriju tamo gde najmanje očekujemo.

Nemojte podcenjivati svoj doprinos – čak i detalji mogu da imaju veliki uticaj, da naprave razliku. Svetu je uvek potreban jedan heroj više.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Brend pripovedač, edukatorka i konsultantkinja. Novinarka. Dve decenije po profesiji, a sada po životnom opredeljenju – osoba koja traga za odgovorima, uobličava pitanja, ume da sluša i čuje, osoba koja pre drugih pokušava da spozna sledeću veliku ideju dok je još u povoju i one za koje misli da vrede osvetljava drugima, pomaže različitim svetovima da se razumeju, “rasklapa” kompleksne pojave i daje smisao onim naizgled malim.

Više o Aleksandri