Kolumne Igor Lazarević

“Zašto da ne“ pokreće svet

Pre 100 hiljada godina prvi pripadnici homosapijensa doneli su odluku koja će promeniti svet. Po prvi put su napustili udobnost svoje prapostojbine, afričke savane, i krenuli u veliku avanturu istraživanja divljeg i nepoznatog.

Gledajući prema horizontu i osećajući žar za istraživanjem, naši preci su osetili da je u pitanju nešto dublje od pukog instiktivnog preživljavanja. To nije bila puka glad ili borba za opstanak, već duboka potreba da se pomeraju granice.

Ta njihova odluka, taj hrabri iskorak u nepoznato, preoblikovala je tok ljudske istorije. Odvela ih je do novih kontinenata, do otkrića vatre i točka, do kulture i umetnosti, do civilizacije, do razumevanja kretanja zvezda i do otkrića penicilina.

Ti prvi ljudi se možda jesu plašili, možda se jesu pitali „Zašto?“, ali su ipak odlučili da krenu u nepoznato. Bili su dovoljno hrabri i odlučni da kažu „Zašto da ne?“. I promenili su svet.

* * *

Od tada do danas ljudi su bezbroj puta napuštali zonu komfora, postavljali teška pitanja, prkosili logici, kršili pravila, upuštali se u velike avanture, pomerali granice i prevazilazili sami sebe. I uvek su u pozadini toga lebdele reči: „Zašto da ne?“.

I kada je Aleksandar Makedonski odlučio da krene u pohod na Persijsko carstvo koje je bilo najveće carstvo tog doba.

I kada su se antički filozofi usudili da postave temeljna pitanja o suštini stvari, moralnim vrednostima, smislu života i politici.

I kada su organizovane prve Olimpijske igre koje su bile velika manifestacija ideala mira i jednakosti među narodima.

I kada je car Konstantin 313. godine putem Milanskog edikta proglasio verske slobode u Rimskom carstvu.

* * *

Nikad neću zaboraviti scenu iz filma „Planeta majmuna“, kada Cezar ustaje, hvata štap kojim ga je tukao čuvar, i izgovara reči „Nou!“. Ili trenutak kada Truman odlučuje da zaplovi nepoznatim morem ne bi li istražio istinu o svojoj stvarnosti. Ili kada Ratatui odlučuje da postane kuvar. Ili kada Kuper odlučuje da napusti Zemlju kako bi pronašao novi dom za ljudsku vrstu.

Ovo su scene iz filmova i fikcije, ali dobro ilustruju moć odluke da se krene u nešto novo i nepoznato.

* * *

Abraham Linkoln je bio 16. predsednik SAD i ključna figura u Američkom građanskom ratu. Godine 1863. potpisao je jednu od najvažnijih odluka u istoriji Amerike. To je bila Proklamacija o oslobođenju robova, kojom su svi robovi u Americi proglašeni slobodnim ljudima. Iako nije doživeo formalno ukidanje ropstva usvajanjem 13. amandmana, Linkoln je verovao da radi pravu stvar. Kažu da je jednom rekao da nije siguran da li je to što radi dobro, ali da zna da je ispravno. Nije mnogo kalkulisao. Rekao je „Zašto da ne“ jer je verovao u više ciljeve.

I promenio je svet.

* * *

I dan-danas,  u savremeno doba, ljudi ne prestaju da guraju stvari napred, nepokolebljivo mrmljajući u sebi „A zašto da ne?“.

Da je Tesla ostao da živi na Balkanu, verovatno bi ga zvali „Ludi Tesla“. Ali, ne, on je odlučio da se bavi onim što najviše voli – da nastavi da istražuje i otkriva tajne prirode. Otišao je u Ameriku i izumeo je stvari koje su promenile čovečanstvo zauvek.

Mogao je čovek da ostane na Zemlji, ali ga je nešto kopkalo i teralo da istražuje svemir. Rusi su prvi poslali čoveka u svemir, a Amerikanci na Mesec. I kao što je to rekao Kenedi, oni to nisu radili zato što je lako, nego zato što je teško.

Mogao je Ilon Mask da koristi konvencionalne rakete, ali je hteo da napravi raketu koja se vraća „u rikverc“ na Zemlju. I uspeo je. Evo ga, sada sanja o putovanju na Mars. Zašto da ne?

Srušili smo Berlinski zid, sada formirali BRICS, napravili smo kriptovalute, izborili smo se za osmočasovnu radnu nedelju, napravili smo zajednice u kojima slobodno delimo softvere, izumeli smo penicilin, legalizovali smo marihuanu i istopolne brakove. Čak smo počeli da jedemo i insekte.

Pronašli smo način kako možemo da modifikujemo gene. Napravili smo veštačku inteligenciju. Iako pojma nemamo gde to sve može da vodi, mi smo sebi rekli „Zašto da ne?“.

* * *

Knjiga „Kako razmišlja strateg“ je jedna od meni omiljenih. U toj knjizi Keniči Omae uvodi koncept „udara na ograničenja“. Kaže da ne možemo napraviti velike proboje dok razmišljamo u okviru postojećih ograničenja. Njegova teza je da moramo udariti na ograničenja i tako osmisliti potpuno nove načine rešavanja problema. I navodi primer Sony televizora.

Pre nego što je Sony davne 1968. godine predstavio svoj „Trinitron“ televizor, većina televizora je koristila tri katodne cevi (CRT) koje su bile glomazne i duboke. Inženjeri su prepoznali ključno ograničenje ovih televizora – njihovu veličinu i oblik. Zatim su „udarili“ na ta ograničenja i smislili potpuno novu tehnologiju – televizor sa ravnim ekranom.

Uradili su baš to – rekli su „Zašto da ne“.

* * *

Da se razumemo. Nije svako „Zašto da ne?“ dobro. Postoji mnogo odluka koje smo činili i koje činimo, a koje su pogrešne.

Nije dobro da se igramo vatrom. Nije dobro da ludujemo u saobraćaju. Nije dobro da se iživljavamo nad drugim ljudima. Nije dobro da nepromišljeno vodimo biznis. Nije dobro da ne brinemo o kupcima i zaposlenima. Nije dobro da pokrećemo startap, a da ne naučimo nešto o poslovnom upravljanju.

Zaglupljivanje nije dobro, ali mi to ipak radimo.

Stiven Hoking nije smatrao da je istraživanje svemira loše, ali je upozoravao na moguće posledice komunikacije sa tehnološki naprednijim civilizacijama. Kad god bi neko rekao „Zašto da ne“, on bi govorio „Pazite šta radite“. Slično i sada upozoravaju u vezi sa razvojem veštačke inteligencije.

* * *

„Zašto da ne“ je neodoljiva pokretačka snaga biznisa.

„Zašto da ne“ je motor koji pokreće inovacije, rast i kreativnost. To je ono što podstiče pojedince i organizacije da se suoče sa izazovima i preprekama tako što će koristiti svoje najjače adute – znanje, inspiraciju, otvoreni um i hrabrost. „Zašto da ne“ je snaga koja nas tera napred – da se upuštamo u nepoznato, da istražujemo nove mogućnosti i da pomeramo granice.

To je ta čvrstina odluke koja je potrebna preduzetnicima. Ne znam za mnogo poslovnih ljudi i preduzetnika koji su ostvarili velike poslovne i životne uspehe, a koji su stalno preispitivali svoje odluke i stalno pitali „Zašto“. Ali, znam za mnogo njih koji su bili odlučni i hrabri, često i iracionalni, i koji su, pre ili kasnije, postigli velike uspehe. Oni su govorili „Zašto da ne“.

U biznisu nema mnogo prostora za neodlučnost. Dok se mi premišljamo, konkurencija i celo tržište idu krupnim koracima napred. Kao kada Crvena Kraljica govori Alisi: „U našoj zemlji, draga moja, moraš trčati najbrže što možeš da bi stajala u mestu. I ako želiš negde da stigneš, moraš trčati duplo brže od toga.“ Nema tu mnogo filozofije. Ako ne usvojimo „Zašto da ne“ princip, mi ćemo suštinski stajati u mestu.

Nema mesta za status quo u biznisu.

* * *

Moj ujak je bio pronalazač, preduzetnik i privrednik.

Radio je u velikom državnom preduzeću u Tuzli kao tehnolog. Odrastao je u siromašnoj porodici i imao je velike snove, kao Gile šampion. Imao je pamet, srce i jaku želju. Imao je i sreće. A imao je i „onu stvar“. Imao je sve što mu treba, iako nije imao novca. Na pitanje zašto uvek bi odgovarao – zašto da ne.

Tokom 80-ih godina izumeo je mašinu koja je uz pomoć najsavremenijih tehnologija čistila naftovode i velike dimnjake na termoelektranama. Tu mašinu su zvali „mačor“ i patentirali su pronalazak. Zajedno sa trojicom svojih kolega je napustio tu državnu firmu u kojoj je radio i osnovao svoju firmu.

U nepunih 10 godina kao da je dodirnuo nebo. Došao je do toga da je pre 1990. bio jedan od tri vodeća privrednika u Tuzli. A onda je došao u Beograd, i tu nastavio. Nastavio je da stvara i da traži inovativna rešenja u hemijskoj industriji. Njegova firma je nastavila da se razvija i uspešno radi i dan-danas. On nikad ne bi stigao tu gde jeste da je stalno preispitivao svoje odluke.

On više nije među nama, ali njegov poduhvat i dalje živi, a njegov primer i dalje inspiriše ljude koji su ga poznavali.

Nije se plašio da kaže sebi – zašto da ne!

* * *

Zato, poštovani preduzetnici, nemojte se plašiti da postavljate pitanja i da donosite teške odluke. Nećete ništa posebno naći u poznatim vodama, već ćete, ovako ili onako, morati da zaplivate u nepoznatim vodama. Crveni okeani su veliki, ali pravi izazovi se nalaze u plavim okeanima. Zaplivajte.

Na tom putu ćete činiti razne greške, ali kroz greške ćete učiti i otvaraćete sebi nove horizonte. Imaćete veće šanse. Negujte u sebi određenu dozu iracionalnosti, pa i ludosti, ali pazite da ne odlutate previše. Grešite pametno.

Negujte „pravilo desetog čoveka“. Taj „deseti čovek“ je čovek čiji je jedini zadatak da sumnja, kontrira i stalno postavlja pitanje „Zašto“. Obratite pažnju na njega, može vam pomoći. Ali, budite i hrabri i ponekad mu se suprotstavite. I onda, u pravom trenutku, ustanite i odlučno recite „Zašto da ne“.

I onda budite nepokolebljivi, uporni i istrajni.

Uhvatite se ukoštac sa donetom odlukom.

Zauzmite stav – ili pukovnik ili pokojnik.

Jer „Zašto da ne“ zaista pokreće svet.

A pokreće i biznis. O, da, i te kako.

Zar ne?

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Po obrazovanju magistar ekonomskih nauka sa dugogodišnjim iskustvom u poslovima menadžment konsaltinga. Iza sebe ima više od 15 godina iskustva i učešće u preko 100 projekata.

Više o Igoru