Koliko košta neuzvraćeni ručak sa uzvraćenim osmehom?
Šta bi moglo da oneraspoloži čoveka koji je zaseo u restoran, a mnogo je gladan i naručio je omiljeni obrok?


Pisac i pripovedač
Marta je prvo htela da bude učiteljica. Pa da svira violinu. Pa da trenira karate, piše pesme, uči jezike i slika. Onda je htela da fotka, svira gitaru, upiše muzičku školu, čita psihologiju i da bude slobodni umetnik. (Štagod to značilo u glavi jedne dvanaestogodišnjakinje.) Pa je ponovo učila jezike, išla na t’ai chi i pevala, studirala kompoziciju pa muzičku pedagogiju, trenirala ninjutsu, još malo pisala i čitala psihologiju. Htela je da bude i radijski voditelj, da čačka po muzičkim softverima, čitala je istočnjačke filozofije i grčke mitologije…
Logično, u međuvremenu se odlučila za pisanje.
Pre mnogo godina je rekla da ne može da zamisli da ceo život radi jednu stvar.
Danas je još uvek loži psihologija, u poslednje vreme i neuronauke. I kada ljudi postaju prava verzija sebe ako je nekom stalo i ako ih razume.
Šta bi moglo da oneraspoloži čoveka koji je zaseo u restoran, a mnogo je gladan i naručio je omiljeni obrok?

Hakovan nalog? Procurele delikatne informacije? Milioni diljem planete na nišanu reklama za koješta?

Ima tome već skoro 25 godina, a vlasnike biznisa ste mogli prepoznati po prilično konvencionalnim uniformama. Sakoi, odela, kravate i leptir mašne.

Nikada nije bilo lakše napisati e-mail nego danas. I ne samo e-mail, nego praktično bilo šta što ište malo gimnastike prstima po tastaturi.

Ima onih tema koje, kada krenete da ih istražujete – a kamoli da se njima ozbiljno bavite – shvatite da više ne znate nego što (mislite da) znate.

„Triput meri, jednom seci“, veli narodna umotvorina. Da u njoj nema istine, verovatno nam ne bi ostala urezana u predanjima i u kolektivnoj svesti.

Šta se desi kada spojite prava i zakone, proizvođača piva, jednu marketinšku agenciju, kulturno nasleđe, košarku i muziku?

Da li biste radije birali kratokorčnu nelagodu ili da dugoročno budete okej sa sobom i ljudima oko sebe?

Ako imate sreće da radite sa izuzetnim ljudima, primetićete da imaju jednu stvar zajedničku. Čim progovore o onome čime se bave, zvuči vam kao da zaista znaju o čemu govore.

Kada se sa reklamiranjem ode predaleko, to ponekad liči na sandučiće iz kojih se mestimično izruči svežanj flajera, letaka i kataloga.
