Kada sladoled zamiriše na slaninicu i sir
Pica sa ananasom je odavno yesterdays news, iako su glasna negodovanja povodom takvog svetogrđa opstala mnogo duže.


Pisac i pripovedač
Marta je prvo htela da bude učiteljica. Pa da svira violinu. Pa da trenira karate, piše pesme, uči jezike i slika. Onda je htela da fotka, svira gitaru, upiše muzičku školu, čita psihologiju i da bude slobodni umetnik. (Štagod to značilo u glavi jedne dvanaestogodišnjakinje.) Pa je ponovo učila jezike, išla na t’ai chi i pevala, studirala kompoziciju pa muzičku pedagogiju, trenirala ninjutsu, još malo pisala i čitala psihologiju. Htela je da bude i radijski voditelj, da čačka po muzičkim softverima, čitala je istočnjačke filozofije i grčke mitologije…
Logično, u međuvremenu se odlučila za pisanje.
Pre mnogo godina je rekla da ne može da zamisli da ceo život radi jednu stvar.
Danas je još uvek loži psihologija, u poslednje vreme i neuronauke. I kada ljudi postaju prava verzija sebe ako je nekom stalo i ako ih razume.
Pica sa ananasom je odavno yesterdays news, iako su glasna negodovanja povodom takvog svetogrđa opstala mnogo duže.

U jednom ne baš sofisticiranom delu Londona, na ulicu je svakodnevno izlazila izvesna gđa Dulitl.

Ljudska pažnja = skupa roba. Ako postoji jedna fraza, jedna sitna istina koja sažima suštinu marketinga danas, to je ova koju ste upravo pročitali.

Brzo nastaju i još brže nestaju. Ko nije pasionirani posetilac društvenih mreža „za mlade“ (recimo, neko ko zaluta na TikTok par puta sedmično)…

Koliko puta ste ušli u salon nameštaja, naručili kafu i nešto za prezalogajiti?

Za početak, treba vam jedna omanja prostorija – obična šupa, sasvim dovoljno. Onda, treba vam nekoliko prijatelja koji vole luckaste ideje, a imaju i smisla za preterivanje.

Mnogo volim da radim. Ne kažem to sarkastično, već zaista tako mislim. Volim što sam deo ekipe koja radi sjajne stvari i što tu ekipu čine mnogo dobri i kvalitetni ljudi. Volim što u tom procesu mogu da prošvercujem pomalo sopstvenih vrednosti, ili što dogovori oko projekata i rad na njima ne liče na kopanje […]

Bio jednom jedan brod koji je uskomešao mnogo talasa u severnom Atlantiku. Sudbina mu je bila i jedinstvena i neslavna – bio je jedan od najvećih i najluksuznijih brodova na svetu, a potonuo je pre nego što je završio prvo putovanje.

Znate onu famoznu rečenicu, parafraziram: „Vi ste prosek petoro ljudi sa kojima provodite najviše vremena“?

Imam jednu dragu poznanicu, nije od onih što su se uvrstili u preduzetnički klub – bar ne još. Trebaće joj strpljenja, ali Vesna je, i bez onog „samostalna delatnost“ iza imena, prilično ušla u fazon.
