Hajde ti to ipak stavi na papir…
Nikada nije bilo lakše napisati e-mail nego danas. I ne samo e-mail, nego praktično bilo šta što ište malo gimnastike prstima po tastaturi.

Pisac i pripovedač
Marta je prvo htela da bude učiteljica. Pa da svira violinu. Pa da trenira karate, piše pesme, uči jezike i slika. Onda je htela da fotka, svira gitaru, upiše muzičku školu, čita psihologiju i da bude slobodni umetnik. (Štagod to značilo u glavi jedne dvanaestogodišnjakinje.) Pa je ponovo učila jezike, išla na t’ai chi i pevala, studirala kompoziciju pa muzičku pedagogiju, trenirala ninjutsu, još malo pisala i čitala psihologiju. Htela je da bude i radijski voditelj, da čačka po muzičkim softverima, čitala je istočnjačke filozofije i grčke mitologije…
Logično, u međuvremenu se odlučila za pisanje.
Pre mnogo godina je rekla da ne može da zamisli da ceo život radi jednu stvar.
Danas je još uvek loži psihologija, u poslednje vreme i neuronauke. I kada ljudi postaju prava verzija sebe ako je nekom stalo i ako ih razume.
Nikada nije bilo lakše napisati e-mail nego danas. I ne samo e-mail, nego praktično bilo šta što ište malo gimnastike prstima po tastaturi.
Ima onih tema koje, kada krenete da ih istražujete – a kamoli da se njima ozbiljno bavite – shvatite da više ne znate nego što (mislite da) znate.
Volite li da se igrate sa klincima? Ako imate svoju (ili tuđu) sitnu decu, pokušajte da ih zaposlite jednim interesantnim eksperimentom.
Šta se desi kada spojite prava i zakone, proizvođača piva, jednu marketinšku agenciju, kulturno nasleđe, košarku i muziku?
Da li biste radije birali kratokorčnu nelagodu ili da dugoročno budete okej sa sobom i ljudima oko sebe?
Znate ono kad završavate kesicu čipsa, pa morate da izburgijate sve one mrvičice koje su nekada bile čips, a sad su samo… Mrvice?
Kada se sa reklamiranjem ode predaleko, to ponekad liči na sandučiće iz kojih se mestimično izruči svežanj flajera, letaka i kataloga.
Koliko puta vam se desilo da zaćutite kada neko kaže „E, treba da isporučimo to-i-to za dva dana“, (čitaj: za juče)? Ili, „Konkurencija je spustila cene, možda bismo trebalo i mi“?
Ako ste među većinom ljudi koji uglavnom gledaju svoja posla, onda postoji 99,99% šanse da ne znate ko je Sesilija Pejn Gapoškin.
Prvo je Sega još tamo 90-ih pokušala da svrgne sa trona Nintendo. Onda je, krajem iste decenije, američki eBay dobio svoju evropsku kopi-pejst varijantu.