Koliko pruženi benefiti zaposlenima koštaju poslodavce?

Kako bi se izborili na tržištu rada i zadržali kvalitetne zaposlene, poslodavci, osim atraktivnih zarada, zaposlenima često nude različite benefite.

Da bi mogli da odmere efekte pogodnosti koje nude, poslodavci moraju da budu upoznati sa troškovima, pre svega poreskim, koje može prouzrokovati davanje pogodnosti zaposlenima.

U ovom teksu, analiziraćemo poreski tretman najčešćih benefita koje poslodavci u Srbiji nude svojim zaposlenima:

• dobrovoljno zdravstveno osiguranje (privatno zdravstveno osiguranje);
• dobrovoljno penzijsko osiguranje (privatno penzijsko osiguranje);
• rekreacije u sportskim objektima;
• organizacija team-buildinga;
• davanje službenih vozila na privatno korišćenje zaposlenima;
• davanje stanova za stanovanje.

Opšte je poznato da zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu za obavljeni rad i vreme provedeno na radu. Manje je poznato da se pod zaradom smatraju i sva primanja iz radnog odnosa, osim ako Zakonom o radu nije eksplicitno definisano drugačije.

Poreski tretman pogodnosti koje poslodavac čini zaposlenima, definišu Zakon o porezu na dohodak građana i zakoni koji uređuju obračun doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.

Ako se neki izdatak poreski tretira kao zarada, na njega poslodavac može biiti dužan da obračuna i plati:

1. porez na zaradu, i
2. doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, obavezno zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti (doprinosi za obavezno socijalno osiguranje).

Prema opštem pravilu, benefiti koje primaju zaposleni imaće tretman zarade.

Na vrednost pružene pogodnosti, poslodavac će morati da obračuna i plati porez i doprinose na obavezno socijalno osiguranje.

Ove dažbine mogu da iznose do 63% neto vrednosti benefita, te mogu biti vrlo značajne za donošenje odluke koje benefite uključiti u ponudu.

Ovo je slučaj sa bonusima, davanjem službenog vozila na korišćenje zaposlenom za privatne potrebe i davanjem stanova za stanovanje.

Sva tri benefita oporezuju se kao zarada.  Na njihovu bruto vrednost plaćaju se porez i doprinosi na obavezno socijalno osiguranje.

Vrednost bonusa ugovaraju zaposleni i poslodavac.

Vrednost drugog benefita zakonom je definisana kao 1% tržišne vrednosti službenog vozila, iz kataloga AMSS, sa stanjem na dan 31. decembra prethodne godine. Ako se zaposlenom na ime korišćenja službenog vozila u privatne svrhe naplaćuje određeni iznos (na primer, kroz obustavu od zarade), za taj iznos umanjuje se osnovica koja se brutira i na koju se obračunavaju porez i doprinosi.

Vrednost trećeg benefita predstavlja vrednost zakupnine koju poslodavac plaća za stan koji daje zaposlenom na upotrebu, odnosno tržišna vrednost zakupnine koju bi platio za sličan stan, ako se zakupnina ne plaća. Brutiranu vrednost, pre obračuna poreza i doprinosa, treba umanjiti za iznos koji se eventualno na ime stanarine naplaćuje od zaposlenog.

Određene pogodnosti oslobođene su obračuna poreza i doprinosa. Činjenica da ih poslodavac obezbeđuje za svoje zaposlene ne prouzrokuje mu dodatne poreske rashode. Da bi mogao da koristi ovaj povlašćeni tretman, poslodavac mora da ispuni određene uslove.

U ovu kategoriju spadaju:

• dobrovoljno zdravstveno osiguranje (privatno zdravstveno osiguranje);
• dobrovoljno penzijsko osiguranje (privatno penzijsko osiguranje);
• mogućnost rekreacije na radnom mestu ili u sportskim objektima;
• organizacija team-buildinga.

Zajednički uslov da davanje ovih pogodnosti od strane poslodavca zaposlenima bude neoporezivo jeste da su oni dostupni svim zaposlenima podjednako.

Zbir premija dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, odnosno penzijski doprinos u dobrovoljni penzijski fond, koje poslodavac plaća za zaposlene – osiguranike, odnosno članove dobrovoljnog penzijskog fonda, u skladu sa posebnim propisima koji uređuju navedene oblasti, neoporeziv je do iznosa od 7.529 dinara.

To znači da poslodavac koji plaća samo premiju za privatno zdravstveno osiguranje za svoje zaposlene, a premija ne prelazi iznos od 7.529 din mesečno po zaposlenom, po tom osnovu ne plaća poreze i doprinose.

Ako poslodavac plaća obe premije – i za privatno zdravstveno i za privatno penzijsko osiguranje, neoporezivi iznos poredi sa zbirom koji plaća za obe premije na mesečnom nivou po zaposlenom.

Pretpostavimo da poslodavac plaća mesečnu premiju po zaposlenom od 5.000 din za dobrovoljno zdravstveno i 4.000 din za  dobrovoljno penzijsko osiguranje. Zbir obe premije iznosi 9.000 din. Neoporezivi iznos je, kao što smo već naveli, 7.529 dinara, pa će poslodavac na razliku od 1.471 din biti dužan da obračuna poreze i doprinose, u okviru obračuna zarade za svoje zaposlene.

Kada su u pitanju izdaci za rekreaciju i zabavu zaposlenih, u koje spadaju i troškovi organizacije team-buildinga, posebni uslovi propisani su Pravilnikom o ostvarivanju prava na poresko oslobođenje po osnovu organizovanja rekreacije, sportskih događaja i aktivnosti za zaposlene („Sl. glasnik RS“, br. 50/2019).

Rekreaciju zaposlenima firma može da obezbedi uplaćivanjem termina u sportskim objektima ili nabavkom kartica za korićenje različitih sportskih sadržaja, kao što je FitPass kartica.

Da bi ovi izdaci bili neoporezivi, potrebno je da:

1. opštim aktom poslodavca bude uređeno pravo na rekreaciju zaposlenih čije će troškove snositi poslodavac;
2. kolektivna rekreacija zaposlenih bude dostupna svim zaposlenima pod istim uslovima, odnosno da je iste vrste, kvaliteta i obima za sve zaposlene;
3. da naknada troškova bude dokumentovana na način da se može utvrditi vrsta i visina troškova (firma poseduje račun za uplaćene termine u sportskoj hali, teretani ili za uplaćene FitPass članarine);
4. firma troškove rekreacije plaća direktno na račun dobavljača (na primer, sportskog objekta) a ne na račun zaposlenima.

Pravo na poresko oslobođenje u vezi sa troškovima organizovanja sportskih događaja, odnosno aktivnosti zaposlenih koje se sprovode u cilju poboljšanja zdravlja zaposlenih i izgradnji boljih odnosa između samih zaposlenih (team-building) može se ostvariti:

1. ako su takvi događaji, odnosno aktivnosti uređeni opštim aktom poslodavca i sprovode se na osnovu obrazložene odluke poslodavca koja sadrži podatke o prirodi aktivnosti, odnosno događaja, kao i njihovoj svrsi;
2. ako pravo na učešće na takvim događajima, odnosno aktivnostima ima najmanje 70% zaposlenih;
3. ako pravo na učešće na takvim događajima, odnosno aktivnostima koristi najmanje 70% zaposlenih koji imaju pravo na učešće;
4. ako su učinjeni troškovi dokumentovani na način da se može utvrditi vrsta i visina troškova (poslodavac poseduje račune za rashode koje je platio prilikom organizacije);
5. ako poslodavac plaćanja vrši direktno na račun dobavljača.

Ukoliko poslodavac ima veći broj zaposlenih, može da donese odluku da organizuje više pojedinačnih događaja. Tada se uslov od 70% broja zaposlenih posmatra u odnosu na sve događaje realizovane u jednoj poslovnoj godini.

Zaposleni koji su sprečeni da prisustvuju team-building aktivnostima zbog bolovanja, godišnjeg odmora, i drugih osnovanih razloga za odsustvo uračunavaju se u broj zaposlenih koji su koristili pravo učešća na tim događajima.

Na kraju, poslodavac treba da izradi i čuva dokumenta kojima će da dokaže da je ispunio uslove za ostvarivanje prava na povlašćen poreski tretman – odluku o organizaciji team-building aktivnosti, poziv za prisustvovanje sportskim događajima, odnosno aktivnostima, račune dobavljača za troškove organizacije događaja, dokaz o plaćanju troškova na račune dobavljača i evidenciju prisustva zaposlenih team-building aktivnostima.