Kolumne Ivan Minić

Mit o velikom i lakom novcu, i druge bajke

Završavamo jednu od najtežih godina koje pamtim, a za nas ovde – verovatno i najtežu u ovom veku. Oni malo stariji će reći da su one godine tokom devedesetih ipak bile gore. I teško je reći da nisu makar delimično u pravu.

Ali tada smo u sve to ušli iz nečega što je, pre toga, ipak bilo relativno normalno. Postojale su rezerve, postojale su opcije, postojala je neka vrsta amortizera. U mom slučaju – vrlo konkretno – porodica je dobrim delom preživela zahvaljujući tome što je ćale imao hobije. I što je mogao da neke od tih stvari, s vremena na vreme, proda. Da svakog meseca doda još malo. Da se nekako, izuzetno skromno, pregura.

Trideset godina kasnije, ja takve hobije nemam. I nemam šta da prodam. Nije da ne posedujem ništa – naprotiv. Ali sve što imam je minimalistički svedeno i gotovo isključivo vezano za rad. Sve one igračke i gedžeti za razonodu, ako je za njih i bilo prostora pre kovida, danas ga više nema.

Duboke društvene krize, uostalom, nikada nisu samo finansijske. Mnogo više se ogledaju u moralnom posrnuću i u potpunoj zameni teza o tome šta je normalno, šta je prihvatljivo i dozvoljeno, a šta je na kraju dana – poželjno.

I svaki put kada je bilo ovako, pojavljivali su se proroci. Ljudi koji su obećavali veliku i laku zaradu. I ljudi su im verovali. Jer svako želi da veruje da je pametniji od ostalih.

Prečesto verujemo da će novac i uspeh doći kao posledica sreće, a ne uloženog truda, rada i znanja. I istina je – za neke ljude sreća jeste presudan faktor. Svi znamo bar jednu takvu priču. 

One postoje da nam objasne pojam statističke greške i anomalije, ali i da nam ostave tračak nade da je i to moguće.

Problem nastaje onog trenutka kada počnemo da se kladimo na takve ishode. Kada očekujemo pozitivan rezultat iz situacija koje su statistički ekstremno malo verovatne.

Uz mit o lakom i velikom novcu gotovo uvek idu i priče koje banalizuju sve ono što mora da se desi da bi rezultat zaista bio onakav kakav želimo. Pričaće vam o ljudima koji su uspeli. Koji su se našli na pravom mestu, uradili prave stvari i imali sreće da to bude u pravo vreme.

Neće vam, međutim, objasniti kontekst. Neće vam reći koliko je varijabli moralo da se poklopi. Reći će vam da je princip jednostavan. Da ne može da omane. Da rešava sve probleme svima koji pokušaju.

A realnost je da su stvari izuzetno složene i slojevite. Da i minimalna promena na jednom delu te priče može značiti da krajnji ishod ne bude ni blizu željenog. A često – čak i kada je sve urađeno „kako treba“ – rezultat se i dalje ne može nazvati uspehom.

Kao i kladionice koje će vam na uloženih hiljadu dinara dati još deset puta više kroz razne bonuse i nagrade, samo da vas navuku. Da osetite mogućnost dobitka. Da se dovoljno investirate. I da onda ne izađete iz spirale koja vas polako vodi u pakao.

Tako su i ti dobri i brižni ljudi uvek tu da vam „skrate muke“, pomognu, izađu u susret. Da vam omoguće blagostanje i najbolji od svih života. Samo se retko zapitamo – koji je njihov stvarni interes? Zašto to rade? Da li je moguće da su baš oni pronašli sveti gral, rešenje svih problema, fontanu mladosti i izvor na kome birate da li želite novac, lepotu, sreću u ljubavi ili sve od navedenog uz dobar ukus kao gratis?

Princip je, koliko god grubo zvučalo, uvek isti i krajnje jednostavan: kuća uvek pobeđuje. Ako ostanete dovoljno dugo u igri. Statistika je neumoljiva i potvrđena iznova i iznova, na ogromnim uzorcima.

Možda baš vi imate sreće. Možda su vam podeljene drugačije karte. A možda nas ova godina samo ponovo vraća na staru istinu – da su znanje i iskustvo jedine stvari koje nam niko ne može oduzeti. Univerzalna vrednost, gde god da smo. Ne garantuju uspeh i prosperitet, ali značajno smanjuju kvotu na nas.

U godini iza nas podsetili smo se kako izgleda kada mislimo na još nekog osim sebe. I da ono što ne možemo sami, često možemo zajedno. Naučila nas je i da veliki, ozbiljni problemi traže jake, uporne i disciplinovane ljude. Spremne da se suoče sa stvarima koje nisu prijatne i sa demonima koje bismo najradije ignorisali.

Pred nama je 2026. i borba za opstanak – u životu i u poslu. Tek kada to obezbedimo, možemo da se posvetimo lepšim stvarima. Nemojte to izgubiti iz vida. Iskoristite nedelje pred nama za odmor, razmišljanje i postavljanje prioriteta. Skupite hrabrost da prihvatite neizvesnost i snagu da bijete svakodnevne bitke – dok se ne stvore uslovi za nešto dugoročnije.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Već dvadeset godina se klackam između tehnologije, marketinga i preduzetništva. Savetovao sam najveće globalne brendove kada je digitalni nastup na lokalnom tržištu u pitanju. Danas i dalje savetujem neke globalne, ali i mnoge lokalne kompanije – kako male, tako i velike.

Više o Ivanu