Prenos udela u društvu sa ograničenom odgovornošću

Kako smo u tekstu „Postati preduzetnik ili društvo sa ograničenom odgovornošću?“ već pisali, vrlo često se odluka o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću (dalje: DOO, društvo) umesto „preduzetničke radnje“ ili nekog društva lica, donese iz razloga što se udeli relativno jednostavno prenose.
Nije zgoreg da podsetimo da je u društvu sa ograničenom odgovornošću veći akcenat na kapitalu društva, nego na članovima-osnivačima koji formiraju to društvo. Oni, zapravo, svojim osnivanjem DOO-a i žele da njemu daju izvesnu samostalnost i autonomiju.
Osim u situacijama kada to, ipak, ne žele.
Hajde da vidimo osnovna pravila, postupke i ograničenja Zakona o privrednim društvima koja se odnose na prenos udela, kako biste ih kao osnivač ili član društva mogli sagledati iz svog ugla.
Prenos udela je slobodan
Osnovno pravilo je da je prenos udela slobodan, osim ako osnivačkim aktom društva ili zakonom nisu predviđena drugačija ograničenja. To znači da, kao član društva, načelno možete prenositi svoj udeo, ali možda u vašoj specifičnoj situaciji postoje određeni postupci ili uslovi koji se moraju ispuniti.
Na primer, ukoliko ste sami tako uredili osnivačkim aktom, možda ćete morati da obavestite druge članove društva o tome ili da tražite njihovu saglasnost za prenos.
Pravo preče kupovine
Jedna od najvažnijih odredbi odnosi se na pravo preče kupovine.
Ako član društva odluči da proda svoj udeo, ostali članovi društva imaju pravo da kupe taj udeo pre nego što se ponudi nekom trećem licu. Ovo pravo može biti isključeno osnivačkim aktom, ali ako nije – ostali članovi imaju zakonsku prednost.
Dakle, ako želite da prodate svoj udeo, morate prvo ponuditi taj udeo svim drugim članovima društva pod istim uslovima koje biste ponudili trećem licu. Oni mogu odlučiti da li će otkupiti udeo. Ukoliko više članova odluči da ga kupi, a ne dogovore se ko će koliki deo tog udela otkupiti, udeo će biti raspodeljen među njima srazmerno njihovim udelima u društvu.
Imajte na umu da, ukoliko članovi ne mogu (ne žele) da otkupe vaš udeo po ponuđenim uslovima, a kasnije saznaju da ste trećem licu prodali po povoljnijim uslovima od njihovih, mogu osporavati tu prodaju udela. Dakle, zakon favorizuje da udeli prioritetno ostanu „unutar kuće“.
Kako izgleda taj postupak prenosa udela?
Kada odlučite da prenesete svoj udeo, morate drugim članovima društva poslati pisanu ponudu. Ponuda mora sadržavati sve bitne informacije o ugovoru o prenosu, uključujući cenu, rok za prihvatanje ponude i sve druge relevantne detalje.
Članovi društva imaju 30 dana da prihvate ponudu, a ako u tom roku ne odgovore, smatraće se da nisu zainteresovani. Ovaj rok može biti produžen na maksimalno 90 dana, ako je to predviđeno osnivačkim aktom.
Povreda prava preče kupovine
Kako smo gore pomenuli, zakon favorizuje ostale članove, da kažemo – suvlasnike društva – kao prioritetne kupce udela koji se prodaje. Takođe, može se dogoditi i situacija da neko od članova smatra da je ovo njegovo pravo povređeno u odnosu na ostale članove društva.
Stoga, ako neko od članova društva smatra da mu nije bila data prilika da iskoristi pravo preče kupovine, može tužbom tražiti poništaj ugovora o prenosu udela. Za ovo postoje strogi rokovi, pa se tužba mora podneti u roku od 30 dana od saznanja o prenosu ili najkasnije šest meseci od registracije prenosa u delu društva.
Kako bi se sprečile zloupotrebe i maliciozne tužbe od strane članova, sud može zatražiti obezbeđenje od člana koji tuži, u vidu predujma, da on zaista može i želi da otkupi udeo nakon sudskog postupka.
Odustanak članova od kupovine udela
Kako smo pomenuli, članovi prioritetno dobiju ponudu za kupovinu udela, ali šta se dogodi ako oni tu ponudu prihvate, i onda kada treba isplatiti cenu i, zapravo, izvršiti prenos udela – odustanu?
U tom slučaju, prenosilac prodaje udeo onima koji žele da kupe – ostalim članovima, ili ako njih nema, trećim licima.
Međutim, ovde zakon čak ostavlja mogućnost tom članu čija je ponuda prihvaćena, a od kupovine se odustalo, da ostale članove tuži i preko suda od njih zahteva preuzimanje srazmernog dela udela i isplatu cene koju su kroz ponudu prihvatili.
Prenos udela na treće lice
Ako nijedan član društva ne iskoristi pravo preče kupovine, prenosilac udela može preneti udeo trećem licu. Ovaj prenos mora biti izvršen u roku od 90 dana od isteka roka za prihvatanje ponude, a uslovi prenosa, naravno, ne mogu biti povoljniji od onih ponuđenih članovima društva.
Ponekad se udeo prodaje vrši putem javne prodaje (javna licitacija, javno prikupljanje ponuda i slično). U tom slučaju, i član društva koji želi da iskoristi pravo preče kupovine mora učestvovati u tom postupku.
Prenos udela uz saglasnost društva
Iako je smisao društava sa ograničenom odgovornošću upravo fleksibilni prenos udela, ponekad članovi – osnivači to žele da minimizuju ili smanje.
Pa, tako, osnivačkim aktom društva može se propisati da prenos udela na treće lice zahteva prethodnu saglasnost društva. U tom slučaju, prenosilac udela mora podneti zahtev za saglasnost, navodeći kome i pod kojim uslovima prenosi svoj udeo. Društvo odlučuje o saglasnosti za ovaj prenos na skupštini društva, a obavezni rok za odgovor društva na zahtev je 30 dana. Ako društvo ne odgovori u tom roku, smatraće se da je saglasnost data.
Ukoliko društvo ne da saglasnost za prenos udela predloženom trećem licu, ono ima dve opcije:
- Društvo može odrediti treće lice na koje prenosilac udela može preneti udeo pod istim uslovima koje je pripremio za „svog kupca“. U ovom slučaju, prenosiocu udela preostaje ili da odustane od prenosa, ili da svoj udeo prenese isključivo na to određeno treće lice. Prenosilac dobija potpuno slobodu prenosa svog udela tek ukoliko ono treće lice koje je društvo odredilo odustane od kupovine. Naravno, i tada ima isto ograničenje – uslovi prodaje moraju ostati isti;
- Ako društvo ne odredi kome se udeo može preneti, a istovremeno ne daje saglasnost prenosiocu da proda kupcu kojeg je sam našao, dužno je da ono otkupi taj udeo koji se prodaje. Tek ako ono to ne učini u zakonskom roku, prenosilac udeo prodaje kupcu po svom izboru.
Otkup udela od naslednika
Udeli članova koji su fizička lica se nasleđuju.
U slučaju smrti člana društva, njegovi naslednici stiču udeo, shodno zakonu o nasleđivanju. Do okončanja ostavinskog postupka može se postaviti privremeni staralac zaostavštine kako bi se obezbedilo funkcionisanje društva.
Kao i druge stvari koje se tiču članstva, i pitanje udela nakon smrti članova može se regulisati osnivačkim aktom. Osim što članovi po samoj logici imaju pravo preče kupovine, može se predvideti i prinudni otkup udela od strane članova ili društva. Kada osnivački akt predviđa prinudni otkup, potrebno je da predvidi i uslove tog prinudnog otkupa.
Deoba udela
Do deobe udela može doći iz više razloga: član prodaje deo svog udela, nasleđivanje, suvlasnici dele udeo i slično.
Ukoliko osnivači ne žele deobu udela, oni osnivačkim aktom društva mogu isključiti mogućnost deobe udela, osim u slučaju nasleđivanja.
Zalaganje udela
Zalaganje udela je načelno dozvoljeno, osim ako osnivačkim aktom nije određeno drugačije. Zalaganje udela vrši se u skladu sa zakonom koji se odnosi na zaloge na pokretnim stvarima upisanim u registar.
Ako je saglasnost društva potrebna za prodaju udela, ona je potrebna i za zalaganje. Naravno, ukoliko se dogodi da zalogodavac udela „ostane“ bez založenog udela, članovi ne mogu sprečiti prodaju tog založenog dela u postupku prinudne naplate. Praktično se taj rizik preuzima još kod davanja saglasnosti da se udeo založi.
Zaključak
Možemo da zaključimo da je, gledano sa strane zakona, u društvima kapitala kakvo je DOO prilično liberalno prenošenje i raspolaganje udelima.
Sa druge strane, svedoci smo da društva sa ograničenom odgovornošću često osnivaju članovi porodice, emotivni partneri, bliski prijatelji, i da je njihova inicijalna ideja da firma bude i ostane „njihova“, bar neko duže vreme. Kako bi osigurali da oni zaista i ostanu vlasnici firme koju su osnovali, a naročito da se pitaju oko promena članstva, važno je da osnivačkim aktom što detaljnije i preciznije regulišu trenutne i buduće odnose članova društva.
Autor

Milica Bojanić je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom i decenijskim iskustvom rada u kompanijama koje i zastupa pred sudovima. Oduvek intuitivno veruje, a sada i zna da je promena jedina konstanta, kako u kosmosu i prirodi, tako i u čoveku.Celoživotna opčinjenost knjigama, neobičnim životnim pričama i događajima, pažljivo slušanje i promišljanje, a u skorije vreme i naročito zanimanje za psihologiju, iznedrili su zaljubljenost u pisanje.
Više o Milici