Studije slučaja

Kako se odrazila na poslovanje samoinicijativna zabrana pušenja pitali smo domaće ugostitelje

nonsmoking

Očekuje se da uskoro u praksi zaživi zabrana pušenja u zatvorenim prostorima, koji nisu bili predviđeni 2010. godine, kada je Srbija dobila Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Pušenje (uključujući i „neduvanske“ proizvode) će prema sadašnjoj verziji Nacrta zakona biti zabranjeno u: restoranima, kafanama, kafićima, svim objektima zatvorenog tipa, na autobuskim stajalištima i stadionima.

Iako ministarka Danica Grujičić izjavila da su je obradovali rezultati ispitivanja NALED-a i Instituta za javno zdravlje „Batut“, da 75% građana podržava donošenje tog zakona i da se radi uglavnom o mladim ljudima, činjenica je da je ova tema poslednjih meseci intenzivno tema društvenih debata.

„Zakon mora strateški da se donese i kada stupi na snagu moramo imati period prilagođavanja svih objekata. Ono što je zahtev ugostitelja bio, to je da se možda određenim objektima, koji su specijalizovani poput ‘cigaret’, ‘viski’ i vinskih barova, možda dozvoli po nekoj višoj ceni takse poreza“, rekla je nedavno Tijana Maljković iz Udruženja za turizam Privredne komore Srbije i osvrćući se na event industriju (hotele sa salama, događaje poput slavlja, svadbi, ali i manje gradske lokale koji posluju samo od hrane i pića), istakla da „treba da se pronađe način da tu bude dozvoljeno pušenje“.

Alkohol može i bez cigareta

Spisak objekata u kojima samoinicijativno nije dozvoljeno pušenje sve je duži, te smo neke od vlasnika i menadžera pitali zašto su se odlučili na taj korak, kakve su bile prve reakcije gostiju i koliko se promenila klijentela.

„Mi smo pioniri u tome i jedini lokal u Srbiji koji je svojevoljno želeo da bude nepušački. Od starta smo hteli da radimo u čistoj amosferi, jer se tu mesi testo, sertifikovani smo za picu napolitanu i kosilo bi se sa našim principima„, ispričao nam je Miloš Stojković, suvlasnik Pietra Pizzeria & Cocktail bara, i objasnio da se prvi put pre 6-7 godina u Milanu uverio da taj koncept (spoj tradicionalne napolitanske pice i bara u njujorškom stilu) funkcioniše i da može da opstane bez duvanskog dima:

„Kada smo otvorili bilo je leto, te su ljudi pušili u bašti, ali tokom prve zimske sezone su bili izrevoltirani. Međutim, preživeli smo i dobili smo klijentelu koja ceni naš trud i rad. Drago mi je što se mnogo ljudi sada osmelilo na taj korak, jer postoje lokali u koje ni sam ne volim da sednem, bez obzira što imaju nepušački deo. To su lokali koji imaju ventilaciju i slabo je pale, samo nagađam šta je razlog tome, ali i kad je uključe, to je džaba kada ti se usmrdi odeća i kosa, a o posledicama po zdravlje da ne pričamo.”

Da ugostiteljski objekti u kojima se služe alkoholna pića ipak mogu bez duvanskog dima potvrđuje i mali kubanski restoran La Rumba, takođe, smešten na beogradskom Vračaru.

Nije dobro da ljudi puše oko tebe dok jedeš. Ja sam nepušač, a oni koji imaju potrebu da zapale cigaretu mogu da izađu ispred lokala i zapale. Različite su reakcije ljudi, ali u redu smo s tim da zbog toga ne odaberu da borave u našem lokalu”, kazao je Aleks.

Od starta nepušački prostor

Najviše je malih kafeterija koje su se opredelile da budu nepušački lokali, a među njima se ističu Kafograf i Hotel Beograd u kojima ni konzumiranje elektronskih cigareta nije dozvoljeno.

“Kod nas je fokus na specifičnim zrnima kafe i načinu pripreme koji nije tako čest, a za zrna je važan vazduh, zadimljenost bi loše uticala. Uz to, prostor je mali, tako da je faktički nemoguće da i, uz dobru ventilaciju, gostima u nepušačkom delu ne bi smetao dim.”, ispričao nam je Aleksandar Čolić, vlasnik Way Cup kafeterije, i dodao da je njima bilo lakše, jer su od starta nepušački lokal, ali da je u početku bilo iščuđavanja lokalnih pušača:

“Iako smo laptop frendli lokal, ako ljudi ostanu duže, ok im je da naprave pauzu i izađu u baštu da zapale cigaretu. Stranci to mnogo bolje prihvataju nego domaći gosti.”

Nedavno otvorena Kuća umetnica na Dorćolu u okviru prostora ima i kafe, ali vlasnica Marija Jocić nije ni razmatrala odluku da bude dozvoljen duvan.

“Ja svoj prostor doživljavam kao galerijski, koncertni, radioničarski, mali kulturni centar – tako da tu nije bilo mesta dimu, niti sam razmišljala o drugoj opciji, niti bi to imalo smisla u celom konceptu”, rekla nam je Marija i pojasnila:

“Što se tiče dileme, ja je nisam imala, ali pojedini ljudi su imali strahove, pa su mi unosili šumove da dozvolim „makar u jednom delu“ pušenje. To sam otpisala kao opciju, prvo zato što je to besmisleno ili jesi ili nisi nepušački prostor, a drugo što znam mentalitet našeg naroda i svi bi se nabili samo u taj deo, kao na aerodromima. Ta slika mi je bila presmešna. Sa druge strane, dozvolila sam elektronske cigarete/aparate, jer one ne ugrožavaju druge i ne dime. Iskreno, nadam se i radujem uredbi o zabrani pušenja u celoj zemlji, pa ovo više neće biti tema. Odluka da budemo nepušački je privukla ljude koji žele da udišu čist vazduh dok sede kod nas, a izgubili smo strastvene pušače koji ne žele da se odreknu cigarate uz kafu, a koju uvek mogu da popuše ispred lokala.”

Poslastičarnica u Čačku: Odluka zasnovana na podacima

Dobra vest je da i van Beograda i Novog Sada postoje nepušački ugostiteljski objekti (možete da ih pronađete na interaktivnoj mapi Lokali bez dima). Jedan od njih je smešten na Gradskom šetalištu u Čačku.

Porodična poslastičarnica Galija već 8-9 godina je nepušački lokal. Menadžer Slobodan Cvetković, čiji roditelji su pre više od tri decenije otvorili ovo mesto, kazao nam je da je to bila poslovna odluka, iako su svi u porodici u tom trenutku bili pušači, pa je i njima bilo nezgodno.

„Duže vreme smo imali odvojen fizički deo za pušače i nepušače, ali onda smo uradili analizu i shvatili da nepušački deo mnogo bolje radi. Odluka o zabrani pušenja u unutrašnjosti lokala sprovedena je tokom letnjeg perioda, tako da su pušači imali opciju da sede na terasi. Kada je došlo hladnije vreme, bilo je malo negodovanja od strane osoba koje vole da zapale cigaretu uz kafu, ali nam je s druge strane donelo da dolaze više ljudi sa decom. Desi se i danas da neko izvadi paklicu na sto, no osoblje mu skrene pažnju.“

Prema nezvaničnoj evidenciji u Srbiji posluje manje od 200 ugostiteljskih objekata u kojima je u čitavom prostoru zabranjeno konzumiranje cigareta, imaju svoju vernu klijentelu i to se nije odrazilo negativno na njihovo poslovanje. No, imajući u vidu da je naša zemlja šesta država sveta po broju pušača (puši 40,6% stanovništva, od čega muškarci čine 40%, a žene 41,2%), biće vrlo zanimljivo pratiti razvoj događaja u 2024. godini.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Brend pripovedač, edukatorka i konsultantkinja. Novinarka. Dve decenije po profesiji, a sada po životnom opredeljenju – osoba koja traga za odgovorima, uobličava pitanja, ume da sluša i čuje, osoba koja pre drugih pokušava da spozna sledeću veliku ideju dok je još u povoju i one za koje misli da vrede osvetljava drugima, pomaže različitim svetovima da se razumeju, “rasklapa” kompleksne pojave i daje smisao onim naizgled malim.

Više o Aleksandri