Radni odnos ne počinje ugovorom, niti se završava otkazom

Kada se govori o radnom odnosu, većina poslodavaca razmišlja o dva ključna trenutka: potpisivanju ugovora o radu i prestanku zaposlenja. Međutim, pravno gledano, radni odnos predstavlja mnogo više od ta dva događaja.
Od samog raspisivanja oglasa i prvog kontakta sa kandidatom, pa sve do arhiviranja dokumentacije nakon prestanka radnog odnosa, poslodavac prolazi kroz čitav niz zakonskih obaveza. Dakle, mnoge od njih nastaju i pre nego što zaposleni uopšte postane deo kolektiva, dok druge traju izvesno vreme nakon njegovog odlaska iz firme.
Zbog toga je korisno posmatrati radni odnos kao jedan kontinuirani pravni proces u kome svaka faza nosi određena prava, obaveze i odgovornosti za obe strane.
Sve počinje sa oglasom
Pravni odnos između poslodavca i budućeg zaposlenog, zapravo, počinje već tokom procesa zapošljavanja.
Propisi u Srbiji ne uređuju detaljno sam proces selekcije kandidata za zaposlenje, već je poslodavcima ostavljeno da ga samostalno organizuju, uz obavezu da pritom poštuju važeće propise, naročito one koji se odnose na zabranu diskriminacije i zaštitu podataka o ličnosti.
Naime, još prilikom kreiranja oglasa za posao, svaki poslodavac dužan je da vodi računa o tome da u oglasu nema diskriminacije po bilo kom osnovu. Ukoliko u oglasu i ima elemenata koji se mogu tumačiti kao diskriminacija, poslodavac mora imati legitimno opravdanje za to.
Primera radi, ukoliko poslodavac istakne: tražimo konobarice za rad u kafiću, ovaj oglas može biti protumačen kao diskriminatoran jer nema legitimnog razloga da se ne zaposle i konobari muškarci.
Nasuprot tome, zahtev da se angažuje glumica za žensku ulogu ili ženski model za predstavljanje ženske kolekcije može biti opravdan prirodom samog posla.
Savremeni uslovi rada sve ređe opravdavaju podele na „muške“ i „ženske“ poslove, pa takvi zahtevi u oglasima mogu predstavljati diskriminaciju ukoliko za njih ne postoji objektivno i zakonito opravdanje.
Dalje, poslodavci nisu propisom obavezani da se jave kandidatima koji nisu prošli selekciju, i samo je praksa, stanje na tržištu rada i reputacija koju poslodavac želi da gradi taj korektiv za postupanje poslodavaca u ovoj situaciji. Međutim, poslodavci su u obavezi da vode računa o zaštiti podataka o ličnosti, da ih drže bezbednim i da ih eventualno dalje obrađuju samo uz saglasnost kandidata (npr. “ukoliko ste saglasni, sačuvaćemo vaše podatke za slučaj da nam u budućnosti treba osoba vaših kvalifikacija”).
Takođe, poslodavac je dužan da vodi postupak zapošljavanja na način koji ne dovodi u pitanje jednak tretman svih kandidata.
Kao što vidimo, prvi pravni rizici mogu nastati mnogo pre prvog radnog dana.
Zasnivanje radnog odnosa
Potpisivanje ugovora o radu predstavlja važan trenutak, ali nikako nije jedina obaveza poslodavca.
Potrebno je da ugovor bude zaključen u skladu sa zakonom i pre momenta stupanja na rad. Dalje, neophodno je da zaposleni bude prijavljen na obavezno socijalno osiguranje u propisanom roku. Poslodavac je dužan da zaposlenog upozna sa opštim aktima poslodavca ukoliko ih ima (Pravilnik o radu), kao i da ga upozna sa pravilima koja se odnose na zaštitu od zlostavljanja na radu (mobinga) i zaštitu uzbunjivača.
Nije zgoreg napomenuti i da radni odnos može početi i bez zaključenog ugovora o radu. Ukoliko zaposleni stupi na rad, i faktički ga obavlja najmanje 5 radnih dana, smatra se da je zaključen ugovor o radu i to na neodređeno vreme.
Tokom probnog rada važe gotovo sva pravila radnog prava
Probni rad često prati pogrešno uverenje da predstavlja period u kome poslodavac ima potpunu slobodu odlučivanja.
Međutim, zaposleni na probnom radu ima gotovo sva prava kao i svaki drugi zaposleni. Razlika postoji pre svega u mogućnosti prestanka radnog odnosa ukoliko zaposleni ne pokaže odgovarajuće radne i stručne sposobnosti, ali ni to se ne može ustanoviti bez prethodno pažljivo sprovedenog postupka.
Probni rad nije izuzetak od primene radnog prava. Suštinski, samo su rokovi za sam otkaz nešto kraći.
Radni odnos podrazumeva mnogo više od svakodnevnog rada
Nakon zasnivanja radnog odnosa počinje najduža faza u kojoj se često stiče utisak da pravnih pitanja gotovo i nema.
Međutim, tokom zaposlenja donose se aneksi ugovora, menjaju se zarade, radno mesto ili mesto rada, odobravaju godišnji odmori, evidentiraju odsustva, bolovanja i druga prava zaposlenih. Istovremeno, poslodavac vodi zakonom propisanu dokumentaciju i evidencije koje mogu imati značaj godinama kasnije. Svaka od ovih radnji mora se sprovesti u skladu sa zakonom i uredno dokumentovati.
Iako na prvi pogled mnoge od njih deluju kao administracija, upravo one često predstavljaju ključne dokaze ukoliko kasnije dođe do spora između zaposlenog i poslodavca.
Posebne situacije zahtevaju dodatnu pažnju
Tokom radnog odnosa mogu nastati okolnosti koje zahtevaju drugačiji pravni pristup.
Bolovanje, porodiljsko odsustvo, rad od kuće, profesionalna rehabilitacija, promena radnog mesta ili disciplinski postupak samo su neke od situacija u kojima poslodavac mora da vodi računa o posebnim pravilima i procedurama.
Greške u ovim situacijama često nastaju ne zato što zakon nije jasan, već zato što se retko dešavaju, pa poslodavci nemaju dovoljno iskustva u njihovom rešavanju.
Prestanak radnog odnosa nije kraj pravnih obaveza
Bez obzira na to da li radni odnos prestaje sporazumom, otkazom zaposlenog ili odlukom poslodavca, završetak zaposlenja predstavlja jednu od pravno najosetljivijih faza. Potrebno je sprovesti odgovarajući postupak, doneti potrebna akta, izvršiti odjavu sa obaveznog socijalnog osiguranja i zaposlenom uručiti dokumentaciju na koju ima pravo.
Upravo se u ovoj fazi najčešće otkrivaju propusti koji su nastajali tokom celog trajanja radnog odnosa. Neuredna dokumentacija, nejasni aneksi, nepotpune evidencije ili proceduralne greške često postaju vidljivi tek kada radni odnos prestane.
Pravni odnos traje i nakon odlaska zaposlenog
Mnogi smatraju da se prestankom radnog odnosa završavaju sve obaveze poslodavca.
Međutim, to nije slučaj.
Poslodavac je i nakon odlaska zaposlenog dužan da čuva određenu dokumentaciju u rokovima propisanim zakonom. Bivši zaposleni može tražiti izdavanje pojedinih potvrda ili kopija dokumenata, a određena prava mogu se ostvarivati i godinama nakon prestanka radnog odnosa.
Zbog toga se poslednja faza radnog odnosa ne završava uručenjem rešenja ili potpisivanjem sporazuma, već tek kada budu ispunjene i sve obaveze koje zakon vezuje za čuvanje dokumentacije i postupanje sa podacima bivših zaposlenih.
Zaključak
Radni odnos nije jedan pravni događaj, već proces koji počinje mnogo pre potpisivanja ugovora i traje znatno duže od prestanka zaposlenja.
Poslodavac tokom tog procesa donosi veliki broj odluka, priprema različitu dokumentaciju i postupa u skladu sa brojnim zakonskim pravilima. Posmatranjem radnog odnosa kao jedinstvene celine lakše se uočava da su sve njegove faze međusobno povezane i da propust napravljen na samom početku može proizvesti posledice tek mnogo kasnije.
Upravo zato je važno da se svakoj fazi radnog odnosa pristupi sa jednakom pažnjom – od prvog razgovora sa kandidatom, pa sve do ispunjavanja obaveza koje ostaju i nakon što zaposleni napusti kompaniju.
Autor
Milica Bojanić je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom i decenijskim iskustvom rada u kompanijama koje i zastupa pred sudovima. Oduvek intuitivno veruje, a sada i zna da je promena jedina konstanta, kako u kosmosu i prirodi, tako i u čoveku.Celoživotna opčinjenost knjigama, neobičnim životnim pričama i događajima, pažljivo slušanje i promišljanje, a u skorije vreme i naročito zanimanje za psihologiju, iznedrili su zaljubljenost u pisanje.
Više o Milici