Razlike između direktora i člana društva sa ograničenom odgovornošću

Dok razmatrate poslovanje svoje firme kroz formu društva sa ograničenom odgovornošću (DOO), može vam delovati malo konfuzno ko je tu član, ko je direktor, da li je to nužno ista osoba i kakvi su njihovi odnosi.
U ovom tekstu ćemo razjasniti interne odnose unutar DOO-a.
Direktor DOO-a
DOO ima jednog ili više direktora. Svaki direktor je ujedno zakonski zastupnik društva.
Nasuprot tome, nije svaki zakonski zastupnik ujedno i direktor društva.
Funkcija direktora je mnogo šira od uloge zakonskog zastupnika. Dok direktor i faktički odlučuje o poslovanju DOO-a, zakonski zastupnik suštinski interpretira odluke društva interno i prema trećim licima.
Uobičajeno, prilikom samog osnivanja društva, društvo osnivačkim aktom imenuje direktora. Takođe, skupština društva (koju čine svi članovi) ili nadzorni odbor (kod DOO-a sa dvodomnim upravljanjem) mogu i naknadno imenovati direktora.
Broj direktora određuje se osnivačkim aktom ili odlukom skupštine, a ukoliko njima nije određen broj direktora, podrazumeva se da društvo ima jednog direktora. Njegov mandat se smatra neograničenim, ako osnivački akt ili odluka skupštine ne odrede drugačije.
Takođe, osnivačkim aktom ili odlukom skupštine mogu se odrediti uslovi koje neko lice treba da ispunjava da bi bilo imenovano za direktora.
Direktor se registruje kod Agencije za privredne registre (APR) i informacije o direktoru su javno dostupne.
Oni koji su nadležni za imenovanje direktora – dakle, skupština ili nadzorni odbor – mogu i razrešiti direktora, i to bez navođenja razloga za razrešenje.
Direktor može i sam podneti ostavku pisanim putem, što se, takođe, registruje kod Agencije za privredne registre.
Direktor može, i u praksi često i jeste član društva, ali ne mora nužno biti član društva. Dakle, on može biti zaposlen po ugovor u radu ili angažovan van radnog odnosa, po ugovoru o imenovanju direktora, o čemu možete čitati ovde.
Ovlašćenja direktora
Direktor zastupa društvo prema trećim licima u skladu sa osnivačkim aktom, odlukama skupštine ili nadzornog odbora.
Suštinski, direktor vodi poslove društva:
- Zaključuje ugovore;
- Donosi pojedinačne akte i odluke;
- Odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenih.
On izvršava odluke skupštine društva, a samostalno odlučuje o pitanjima koja nisu u nadležnosti skupštine ili nadzornog odbora. Obaveštava skupštinu o svim pitanjima koja mogu biti od značaja za poslovanje društva.
Direktor je odgovaran za uredno vođenje poslovnih knjiga i unutrašnji nadzor poslovanja. On priprema finansijske izveštaje i izveštaje o poslovanju.
Odgovornosti direktora
Direktor je po samom zakonu odgovoran za zakonitost poslovanja društva.
Zakon o privrednim društvima pred direktora postavlja sleće dužnosti:
- Dužnost pažnje;
- Dužnost prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes;
- Dužnost izbegavanja sukoba interesa;
- Dužnost čuvanja poslovne tajne;
- Dužnost poštovanja zabrane konkurencije.
Ali, suštinski, sve ove dužnosti staju u zahtev da direktor bude dovoljno stručan i kompetentan tako da društvo vodi kao dobar privrednik.
Kada kaže „dobar privrednik“, zakon podrazumeva da ta osoba poseduje znanja, veštine i iskustvo da upravlja bilo kojim DOO-om, kao i specifična znanja i iskustvo za upravljanje baš tim konkretnim društvom sa ograničenom odgovornošću.
Takođe, direktor mora uvek postupati savesno i u najboljem interesu društva.
Onda kada sam nema dovoljno iskustva, direktor može, i treba, da angažuje stručnjaka za oblast koju ne poznaje dovoljno.
Primera radi, ukoliko je direktor imenovao direktora prodaje očekujući od njega da prodaju učini uspešnom, a DOO ima lošu prodaju, direktor će, a ne direktor prodaje, pred skupštinom društva (odnosno članovima društva) biti odgovoran za rezultate. Ali, ne i za naknadu štete društvu.
Nasuprot tome, ako direktor nije bio kompetentan, nije postupao sa pažnjom dobrog privrednika ili je postupao nesavesno prema društvu, zakon ostavlja mogućnost društvu da protiv njega podnese tužbu za naknadu štete.
Osim savesnosti i rada u najboljem interesu društva, direktor je dužan i da društvu prijavi poslove u kojima ima lični interes, kao i da izbegava sukob interesa.
Pored toga, po prirodi svoje funkcije, direktor saznaje mnoge poslovne tajne, koje je dužan da čuva. Posledično, kod direktora postoji, po samom zakonu o privrednim društvima, zabrana konkurencije, te je dužan da pribavi odobrenje društva za slučaj da želi da se, bilo zaposli kod konkurentske firme, bilo da osnuje neko privredno društvo koje bi bilo konkurent onome u kojem je obavljao funkciju direktora.
Kao što smo pomenuli, direktor lično odgovara za štetu prouzrokovanu društvu prekoračenjem ovlašćenja ili nepoštovanjem svojih dužnosti.
Društvo može protiv direktora podneti tužbu u roku od 6 meseci od dana saznanja za učinjenu povredu, odnosno najkasnije u roku od 5 godina od dana učinjene povrede.
Tužbeni zahtev se uglavnom odnosi na:
- Naknadu štete;
- Isključenje iz društva ukoliko je direktor član društva; ili
- Raskid radnog odnosa, ukoliko je zaposleno lice.
Član DOO-a
Član društva sa ograničenom odgovornošću, ukoliko nema funkciju direktora, ima suženu aktivnost u društvu čiji je on (su)vlasnik.
Naime, član može biti sam osnivač ili jedan od osnivača društva, a može biti i sticalac udela koji je mogao steći na razne načine (kupovinom, nasleđivanjem, itd.).
Prava člana DOO-a
Budući da se članstvo u društvu konstituiše unosom kapitala i njegovom registracijom, član i ima pravo glasa srazmerno onom procentu unetog kapitala u ukupnom osnovnom kapitalu društva.
Skupštinu društva, koja je organ upravljanja, čine članovi društva. Dakle, član sa ostalim članovima, srazmerno svom udelu, učestvuje u donošenju odluka koje direktor realizuje.
Kao članovi skupštine, članovi imaju pravo i na informisanje i uvid u poslovne knjige.
Ukoliko društvo ima samo jednog člana, on igra ulogu skupštine i saopštava odluke direktoru kako bi ih on sprovodio.
Članovi su upisani kod APR-a sa svojim udelima i visinom unetog kapitala, što je dostupno javno.
Članovi, opet srazmerno svojim udelima imaju i pravo na učešće u dobiti (dividende).
Ukoliko društvo iz bilo kog razloga ode u likvidaciju, članovi imaju pravo na učešće u raspodeli likvidacionog ostatka.
Odgovornosti člana DOO-a
Član odgovara samo do visine uloženog kapitala, stoga je njegova odgovornost ograničena, i to je ujedno najveća prednost i često najveći motiv za osnivanje DOO-a.
Članovi mogu odgovarati celokupnom svojom imovinom samo u slučaju probijanja pravne ličnosti. Probijanje pravne ličnosti postoji ako član:
- Zloupotrebljava društvo za nezakonite ili prevarne ciljeve;
- Imovinom društva raspolaže kao da je u pitanju njegova lična imovina;
- Koristi društvo za izbegavanje zakonskih obaveza ili za prevaru poverilaca;
- Umanji imovinu društva u svoju korist ili u korist trećih lica, ili utiče na to da društvo preduzme radnje znajući da društvo neće moći da izvršava svoje obaveze.
Probijanje pravne ličnosti nije lako dokazivo u praksi i tužbu za to podnose poverioci koji se ne mogu naplatiti iz sredstava društva.
Jednočlano društvo sa ograničenom odgovornošću
U jednočlanom DOO-u, taj jedan član je ujedno vlasnik i 100% udela u društvu.
On može, ali ne mora, biti i direktor DOO-a.
Činjenica je da su osnivači najčešće i direktori, ali imajmo stalno na umu da je DOO odvojeni entitet i od svog stoprocentnog vlasnika.
Zaključak
Razlike između direktora i člana DOO-a navedene u tekstu, možemo i sumirati vrlo konkretno:
- Direktor vodi poslovanje i zastupa društvo, dok član učestvuje u donošenju odluka kroz skupštinu;
- Direktor snosi veću odgovornost za poslovanje i može lično odgovarati za štetne radnje, dok je odgovornost člana ograničena na visinu njegovog uloga;
- Direktora imenuje skupština društva (ili drugi organ predviđen osnivačkim aktom), dok član stiče svojstvo osnivanjem društva ili kupovinom udela;
- Član ima pravo na udeo u dobiti društva, dok direktor ima pravo na naknadu za svoj rad, osim ako nije istovremeno i član društva.
Ako je isto lice i direktor i član društva, tada se na njega primenjuju oba seta prava i obaveza u skladu sa njihovim različitim ulogama.
Autor

Milica Bojanić je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom i decenijskim iskustvom rada u kompanijama koje i zastupa pred sudovima. Oduvek intuitivno veruje, a sada i zna da je promena jedina konstanta, kako u kosmosu i prirodi, tako i u čoveku.Celoživotna opčinjenost knjigama, neobičnim životnim pričama i događajima, pažljivo slušanje i promišljanje, a u skorije vreme i naročito zanimanje za psihologiju, iznedrili su zaljubljenost u pisanje.
Više o Milici