Kolumne Danijel Milošević

Kolačić sudbine

Kafići u nas usvojili su tradiciju iz zapadnjačkih filmova da vam donesu kolačić sudbine uz kafu. Uz svakodnevne nemire, malo osećaja kontrole nije na odmet, te ja to rado slomim. Hoću da čitucnem i pomislim kako svet deluje predvidljivo.

Ja sam pobedio. Ja imam poruku od sudbine.

Nešto kao kad sam kupovao flašice vode sa citatima iz knjiga Paola Koelja, jer ja čitam.

Na listiću iz mog kolačića sudbine piše ono dobro staro “pravi trenutak ne postoji”. Nisam oduševljen. No, volim dramu, pa pustim misli da se kotrljaju.

Hajde da se pravimo da pravi trenutak postoji.

Eto, koja je verovatnoća da sednem baš tog dana, baš tu, baš od tog konobara dobijem šoljicu kafe i slomim baš taj kolačić sa baš tom porukom? I to baš kad donosim neke baš krupne odluke i razmišljam se – da li je baš sad vreme i pravi trenutak?

Moj klijent razmišlja o ulaganju u sopstveni proizvod, konačno, posle gotovo deset godina. Razmišlja o pravom ulaganju: novčanom, energetskom i vremenskom. Jer uviđa da postojeći poslovni model jeste samo zona komfora i da želi veće, jače i više. Nikako da prelomi, ali zna da mora.

Sada ću mu pustiti poruku da je pravi trenutak za investiranje, dosta odlaganja.

Neka druga klijentkinja, posle više meseci stani-pani hoću-neću, razmatra da objavi svoj prvi javni članak otkad je napustila korporaciju. Pod nazivom svog novog biznisa. Ne može da veruje da nema čvrste komunikacijske smernice. Da nema osobu za krizni menadžment iznad sebe koja secira svaku reč. Da njen nastup istovremeno ima neku težinu – i nema baš takvu težinu.

Poslaću joj poruku da je jednostavno vreme da se stisne Objavi.

Ja razmišljam da li da odradim ribrending, jer toliko toga mi se promenilo u biznisu, a istovremeno se pitam da li je to previše maltretiranja, jer posla ima. Mogao bih da sačekam još malo, jer veštačka inteligencija napreduje. Čeka me i onaj hobi. Možda je vreme da se malo odmorim od advertajzinga…

Kažem sebi da je, ipak, pravi tajming.

Zanimljiva je ideja pravog trenutka. Odmotava mi se dalje klupko dok srčem espreso.

Tehnološki blogovi objavljuju prodaju uređaja Apple Vision Pro. On je najavljivan kao the first spatial computer (prim. prev. prvi prostorni računar, uređaj za upotrebu tehnologije u prostoru).

Pozicioniranje mi je fascinantno, jer iako su to još jedne VR naočare, Apple je želeo da izbegne negativne konotacije (i predupredi očite prepreke poput pitanja o napajanju i estetici) i zato je naočare preimenovao u the first spatial computer. Da, treba ti napajanje za to – i da, to će se promeniti.

Prema njihovom objašnjenju, to nisu naočare koje koristiš da gledaš – nego računar kroz koji ti obogaćuješ svet oko sebe.

Jednostavno je premoćno ako zanemarimo bizarne snimke ljudi kako prelaze ulicu i mašu rukama dok nose naočare. No, naročito je moćan trenutak u kom se pojavljuje.

Jer, the first spatial computer pojavljuje se tek nekoliko meseci nakon eksplozivnog razvoja razvoja alata veštačke inteligencije, a primarno četbotova i alatki za generisanje slika. U široj perspektivi, to nisu samo generativni alati. To su novi načini za interakciju sa računarima – i svetom oko sebe u konačnici.

Računari sada mogu da nam odgovore.

Ova asocijacija me vraća na projekat alternativnog, digitalnog univerzuma – Metaverse – koji se ponovo vraća u fokus. Kompanija Meta ulaže u sopstvene modele veštačke inteligencije i skreće fokus sa tog projekta. Uz to, Meta ima i svoju seriju VR uređaja Meta Quest (nekadašnji Oculus).

Rekao bi neko da nikad nije bio dobar trenutak za Metaverse i da je to propast. Ja bih rekao da je trenutak izuzetan, jer praviš vrli, novi svet – dok drugi prave automobile koji voze do tog vrlog, novog sveta.

Ne zaboravimo i trenutak eksplozije ideje o decentralizaciji finansijskih tokova putem blokčejn tehnologije tamo negde 2021. godine. Pre toga smo imali zaključavanja zbog kovida. Prekid u lancima distribucije. Subjektivno, priznajem, ali osećaj pada poverenja u globalni sistem. Gomile tužbi zbog zloupotrebe ličnih podataka.

Želja za decentralizacijom je želja za kontrolom. Prirodno.

U redu, deo tog veb3 sistema jeste doživeo ozbiljan krah zbog sulude igre velikih igrača, ali tvrdim da je trenutak dobar. Zabodena je zastavica na vreme – i vraća se na vreme.

Trenutak investiranja u beg u alternativne realnosti poput Metaverzuma, anonimizovanih lančanih blokova, off-the-grid filozofije i first spatial computers dobro se poklapa sa opipljivijim trenucima investiranja u druge realnosti.

NASA najavljuje ponovno slanje misije na Mesec. Vojnik u američkom Senatu govori da je video vanzemaljce. Zvaničnici Meksika donose replike vanzemaljaca na sednice. Indija spušta svoju letelicu na Mesec. Kina obećava postavljanje kampa na Mesec do 2030. godine. Ilon Mask govori o teraformiranju Marsa pomoću nuklearnih bombi dok ugrađuje čipove ljudima u glavu.

Reklo bi se da je suludo, ali pravi je trenutak za to, jer…

Prethodna godina je bila najtoplija godina otkad se meri temperatura na Zemlji. U medijima ne možeš baš sve da čuješ. Politička scena u svetu liči na dobar cirkus sa Telepa (fin cirkus, posetite). Vode se nehumani sukobi (kao da humani postoje), uz vidljivo kršenje svih ljudskih prava i prateće proklamacije o nekim vrednostima. Redefinišu se autorska prava, uz istovremeno milijardersko ulaganje u sistem za kršenje autorskih prava.

Ako spomenem identitetske politike, nove poglede na ljudsku psihu, ili možda doba post-istine – ova kolumna će postati poglavlje neke knjige.

Izgleda da postoji pravi trenutak.

Eto, pobedio sam kolačić sudbine. Kroz ove slobodne asocijacije, pronašao sam gomilu paterna i dokazao. Sve je tako lančano. Za mene je ovo nova kolumna. Za nekog je verovatno udarac posred čela i signal da “stigla je u pravi čas”.

Za mog urednika je ovo još jedno Nek si je poslao u zadnji čas.

Pa, zaista, jer čemu onda naše strategije, dokumenti, aktivnosti, KPI ROI ROAS… Ako ne da to potvrdimo da postoji pravi trenutak? Platiću sada račun, jer pravi je trenutak da konobar preda smenu i ode kući, a ja u kancelariju. 

Onda ću razmišljati da li je Merkur izašao konačno iz kuće Sunca da bih poslao tu ponudu. Vi ćete otvoriti novo tržište.

Bravo. Pobedio sam kolačić sudbine. To sam hteo.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Tip koji pomaže dobrim kompanijama da dođu do reči. Kreativni rad doživljava kao miks podataka, diplomatije i lucidnosti, a odnos u tom miksu još utvrđuje. Fokusiran na tehnološke kompanije u bilo kom sektoru.

Više o Danijelu