Kolumne Danijel Milošević

Ja sam sad helikopter

Kolumne posle Nove godine su teške jer nemaš baš mnogo šta da kažeš, a da prethodno neko nije probao. Prethodna godina ima ukus vina koje će valjda nekad imati bolju berbu. Osećaj optimizma možeš da usidriš jedino u fantazijama, što je teško razlikovati od pijanstva. Blanko.

A šta prvo radimo kad smo u blanko? Pričamo bajke da popunimo prostor.

Najpopularnije bajke za kraj godine su tzv. rezolucije. Pričaš ih i sebi i drugima uz entuzijazam. Žmirkaš pomalo na one od prošle godine. Ovog puta će sigurno to tako. Bajke.

Rezolucije su super, zaista, ako znaš sa njima – i ako ne misliš previše. Osim što ćeš možda zaista nešto postići, veruješ da si ipak ti heroj/ina svog života i sva kontrola je u tvojim rukama.

Doduše, ja volim propratne rituale mnogo više nego rezolucije. Jeste, od onih sam što više vole rusku salatu od praznika.

Tako mi je omiljeni ritual ono kada se svi grupišemo u tri tabora po rezolucijama.

  • Prvi su Planeri. Oni teftere rezolucije od 15. decembra. Imaju bar tri statusa na Linkedinu o tome.
  • Drugi su Korektori. Oni ispravljaju rezolucije Planera. Postoje relaksirane rezolucije i sigurno će objaviti video na tu temu.
  • Treći su Kuleri. Ne trebaju nam rezolucije. Sve je spontanost. Livin’ la vida loca. Izdali su zbirku pesama verovatno.

Nije ovo sad neka naučna analiza i nemam podatke te mi dozvolite da surfujem po intuiciji. Štaviše, dok preslažete sebe i bliske ljude po taborima, ja ću protrčati kroz svoju 2023. Godinu.

To će vam otkriti kako sam došao do podele, a meni dati odstupnicu za zaključak.

Na kraju 2022. kao pošteni biznismen i građanin, zapisao sam svečano svoje rezolucije. “Hoću više para, vidljivosti i klijenata. Ovako ću to ostvariti.” Ništa glomazno ili mistično. Tipično ljudski – toliko da mi se nekad tresu influenserske kosti.

I ostvario sam to. Radim unakrsne računice – inflacija i cene usluga, gostovanja i preporuke, pozicioniranje… Podvlačim crtu. To je to. Strava. Planer u meni radi.

No eto ti ga, dolazi četvrti kvartal 2023. godine, a ja nešto strepim. Nemiran sam iznutra iako sam ostvario šta sam hteo. Stoji mi pribeleženo negde da međuljudski odnosi nisu industrijski menadžment.

Uh. Treba mi Korektor.

Ništa, zapisuj za 2024. godinu i neke tečne, mekše rezolucije. Nema veze što je novembar. Valja početi na vreme. Dolazi (i prolazi) decembar a ja zapenio jer treba strpljenja. Pođe – krene – stane. Od januara ću još jače.

Ponavljam sebi da međuljudski odnosi nisu industrijski menadžment.

Padne mi na pamet da je život ionako nepredvidljiv. Pomiri se sa time. Pusti na površinu svog unutarnjeg Kulera. Živi život. Poslušaj slogane svoje. Budi slobodan, živi od trenutka do trenutka. Tako je bre!

Tako ću, konstatujem uz udar adrenalina. Samo tren da platim porez, zovi Planera.

Ubacujem žeton za novi krug i mislim se tada kako je samo izuzetan taj ritual skakanja iz jednog tabora u drugi. Miriše na duševni oportunizam, znaš i da jeste, kažeš sebi da nećeš više tako – i opet to radiš.

Pa živo biće si, zar ne?

Drugačije nije moguće objasniti zašto sezona turističkih agencija traje tri meseca, a sezona teretana i fitnes centara samo prve dve nedelje januara.

Lako je postaviti sebi samo jednu etiketu. Manje posla, manje premišljanja. A onda je odlepiš, lepiš drugu preko nje, pa se spetljaš i ulepiš prste. Zato proglašavam novu kategoriju.

Četvrti tabor su Helikopteri. Oni se šetaju između ona tri tabora, nose free pass i kao nešto tumače. Imaju i oni kolumne ili nešto slično.

Ja sam tu trenutno. Najpre jer sam kupio sebi samoprihvatanje za 2024. godinu pa mi treba vremena da pročitam uputstvo. A zatim, realnije je godine počinjati tezom da si helikopter. Imaš više opcija kasnije.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Tip koji pomaže dobrim kompanijama da dođu do reči. Kreativni rad doživljava kao miks podataka, diplomatije i lucidnosti, a odnos u tom miksu još utvrđuje. Fokusiran na tehnološke kompanije u bilo kom sektoru.

Više o Danijelu