Bolovanje preduzetnika

Preduzetništvo se najčešće sagledava kroz brojeve i strategije. Kako se pozicionirati na tržištu, kako privući i zadržati klijente, kako konkretne ideje pretočiti u profit? Ali, jedno važno pitanje se zapostavlja: šta ako preduzetnik mora da se, zbog bolesti, privremeno povuče iz poslovanja?
Za razliku od zaposlenih, preduzetnik najčešće nema kome da prepusti posao ukoliko se razboli. Sve je na njemu, od direktne komunikacije sa klijentima do rešavanja operativnih zadataka.
U ovom tekstu ćemo videti kako je u domaćem pravu regulisano bolovanje preduzetnika: da li preduzetnik ima pravo na naknadu zarade za vreme bolovanja i šta mora da uradi da bi to pravo ostvario?
Šta kaže zakon?
Da bismo razumeli kako funkcioniše bolovanje preduzetnika, konsultovaćemo Zakon o zdravstvenom osiguranju koji definiše krug lica koja ostvaruju pravo na naknadu za vreme bolovanja.
Naime, ovo pravo nije privilegija samo zaposlenih koji su u radnom odnosu i imaju zaključen ugovor o radu, već pripada svim licima koja su prijavljena na obavezno zdravstveno osiguranje, gde spadaju i preduzetnici (zakon koristi izraz: fizička lica registrovana za obavljanje delatnosti u okviru zanimanja ili slobodne profesije).
Koji uslovi su potrebni za ostvarenje ovog prava?
Naknadu za vreme bolovanja preduzetnik ne ostvaruje automatski, već uz ispunjenje određenih uslova. Najpre napomenimo da način ostvarivanja prava na naknadu zarade za vreme bolovanja preduzetnika zavisi od toga da li posluje sam ili ima zaposlene.
Dve su moguće situacije:
- Preduzetnik nema zaposlene: Ukoliko preduzetnik obavlja delatnost samostalno, bez zaposlenih, osnovni preduslov da bi ostvario pravo na naknadu zarade jeste privremena odjava radnje (stavljanje firme u status mirovanja). Ukoliko ne odjavi delatnost, ne može ostvariti pravo na naknadu;
- Preduzetnik sa zaposlenima: U drugoj situaciji, kada preduzetnik ima zaposlene (jednog ili više zaposlenih) ne odjavljuje radnju i zaposleni nastavljaju da rade. Preduzetnik treba da imenuje ovlašćenog poslovođu koji će voditi posao za vreme njegovog odsustva, jer preduzetnik na može učestvovati u radu firme dok prima naknadu za bolovanje.
Dodatni uslovi
Pored osnovnog preduslova koji se tiče organizacije rada, potrebno je da budu ispunjeni i dopunski kriterijumi.
Član 72. Zakona o zdravstvenom osiguranju kaže da preduzetnici imaju pravo na naknadu zarade iz sredstava obaveznog osiguranja pod uslovom da su uredno prijavljeni i da redovno izmiruju doprinose.
Potrebno je:
- Da je preduzetnik prijavljen na obavezno socijalno osiguranje najmanje 3 meseca neprekidno ili 6 meseci sa prekidima pre početka bolovanja; i
- da redovno uplaćuje doprinose za zdravstveno osiguranje.
Kako se obračunava naknada zarade za bolovanje?
Iznos naknade zarade za bolovanje preduzetnika zavisi od toga da li je u periodu od prethodnih 12 meseci uplaćivao doprinose za zdravstveno osiguranje, i u kom iznosu.
Ako je preduzetnik bio osiguran svih 12 meseci, sabiraju se sve osnovice i dele sa 12 – dobijeni prosek je osnova za naknadu.
Ako je osiguranje trajalo kraće (npr. 6 meseci) – uzima se prosek samo za te mesece.
Ako preduzetnik nije bio osiguran u prethodnih 12 meseci (npr. tek je počeo sa radom) – koristi se najniža zakonska osnovica.
Na tako dobijeni prosek primenjuje se procenat, u zavisnosti od razloga bolovanja:
- 65% – kod „obične bolesti“ (npr. prehlada) i povrede van rada;
- 100% – u slučaju povrede na radu, profesionalne bolesti ili održavanja trudnoće.
Prvih 30 dana bolovanja preduzetnik plaća sam. Tokom ovog perioda potrebno je da nastavi sa plaćanjem doprinosa i to najmanje na najnižu propisanu osnovicu. Od 31. dana Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) preuzima na sebe obavezu isplate. Da bi RFZO obračunao naknadu, uslov je da Poreska uprava izda dokaz da su uplaćivani doprinosi za zdravstveno osiguranje u skladu sa zakonom.
Više informacija o dokumentaciji potrebnoj za ostvarivanje prava na naknadu zarade može se naći na adresi: RFZO.
Kada se isplaćuje samo 50% naknade?
Preduzetnik ostvaruje pravo na punu naknadu za bolovanje ako privremeno odjavi radnju. To se uzima kao dokaz da ne obavlja delatnost dok je sprečen za rad.
Sa druge strane, u situaciji kada preduzetnik ima zaposlene i imenuje poslovođu dok je na bolovanju, zakon mu priznaje 50% naknade koju bi, inače, dobio da je radnju stavio u mirovanje. Razlog za ovakvo zakonsko rešenje je to što firma u tom periodu posluje i ostvaruje prihod.
U tom smislu razlikujemo tri situacije:
- Ako preduzetnik radi sam i odjavi radnju ima pravo na punu naknadu za bolovanje – to je 65% ili 100%, (zavisno od razloga odsustva). Odjava radnje je formalna potvrda da ne obavlja delatnost dok je sprečen za rad;
- Ako preduzetnik radi sam, ali ne odjavi radnju, uzima se da posao i dalje funkcioniše. U toj situaciji nema pravo na naknadu jer delatnost nije formalno odjavljena;
- Ako preduzetnik ima zaposlene, radnja se ne odjavljuje i posao se nastavlja. Preduzetnik imenuje poslovođu i ne uključuje se u rad firme dok je na bolovanju. Pripada mu 50% naknade koju bi dobio da je radnju stavio u mirovanje.
Umesto zaključka
Ostvarivanje prava na naknadu zarade za bolovanje preduzetnika u praksi podrazumeva prilično komplikovanu proceduru, uz dosta formalnosti i ograničenja. Zato se mnogi, iako ostvaruju ovo pravo, ne odlučuju da ga koriste.
Ako je preduzetnik bolestan potrebno je da odmara, ali ga u praksi čekaju administrativne obaveze (odjava radnje, potvrde, dokazi o uplatama), što teško može izneti sam. Pomoć knjigovođe ili pravnog savetnika u tom trenutku može biti od velike koristi.
Zakon ne želi da „kazni“ preduzetnika, već da obezbedi pravičnu naknadu – puna naknada ide onima koji su potpuno van posla, a delimična naknada se priznaje ako firma nastavi sa radom.
Međutim, ako ostvarenje prava podrazumeva puno zahteva koje je teško ispuniti, to ne motiviše već šalje poruku da sistem nije usklađen sa realnim stanjem. Da bi zakon bio primenljiv, svakako je potrebno da zahtevi budu realni, a procedure pojednostavljene, jasne i prilagođene konkretnim okolnostima.
Autor
Diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Poseduje višegodišnje iskustvo kao pravnik u privredi, a potom i u javnom sektoru. Dugogodišnji pravni savetnik u organizaciji Centar za mame.
Više o Brankici