Recenzije

Strah od propuštanja – Patrik Mekginis

fomo

Kada čovek leži na samrti, ne postoji šansa da će se osvrnuti za sobom i poželeti da je maja 2014. odseo u hotelu Vestin, a ne u Meriotu. Ali, u periodu kada je pravio tu rezervaciju, moguće je da je utrošio dosta vremena i energije na tu odluku.

Ovim citatom želela sam da vam dočaram koliko FOMO i FOBO deluju važno u “žaru borbe”, da je vrlo teško razmišljati bistre glave.

Pre nego što nastavim dalje, kratko objašnjenje: FOMO je strah od propuštanja, a FOBO je strah od boljeg izbora. Kada smo preveli s engleskog ove akronime, verujem da ste lako identifikovali osećanje, bilo kod sebe ili kod osoba iz okruženja.

Primera radi, ako poželite da kupite patike – otvorite neke od poznatijih sajtova za prodaju sportske opreme i pred vama će se stvoriti više od 3.000 opcija. Ni najvećim ljubiteljima patika ne bi bilo jednostavno da se suoče sa ovim izborom. Čak i ako duboko u sebi shvatate da neka odluka definitivno spada u sferu trivijalnog, slaba je to uteha kada živimo u svetu prepunom mogućnosti, u svetu koji tačno zna kako da aktivira tehnološke, biološke, društvene i kulturološke pokretače naših strahova.

I baš zato što dnevno donesemo veliki broj odluka, toliko da se neretko osećamo preplavljeno, želim da pričamo na ovu temu kroz knjigu “Strah od propuštanja: Praktično donošenje odluka u svetu prepunom izbora”.

Znam. Neće jedan tekst rešiti sve. Pa, ni jedna knjiga, koliko god sveobuhvatna bila. Međutim, pozivam vas da napravite prvi korak i prenosim šta su meni bili značajni uvidi iz ove knjige koji se odnose na vežbanje odlučnosti na mikroplanu.

Duboko verujem da su brzinske pobede ključne, a najsigurniji način da u kratkom roku ostvarite veliki broj takvih pobeda jeste da usmerite svoje napore na male odluke koje traće vreme i uzrokuju nepotreban stres i ometanje. Na taj način ćete znatno pojednostaviti svoj život. Ako skratite vreme zadržavanja na donošenju rutinskih odluka, steći ćete samopouzdanje i biti u treningu, spremni za preduzimanje odlučnih koraka i kada ulog bude mnogo veći,

piše autor Patrik Mekginis.

Čujem vas. Sada ste odmah postavili pitanje: Kako proceniti šta su sitnice, a šta ozbiljne teme koje zahtevaju više vremena i napora?

Mekginis predlaže da svaki put kada osećate da ste zapeli, napravite prioritete prema tome koliki su ulozi tih odluka. To ćete moći da uradite tako što ćete utvrditi u koju od tri kategorije spada konkretna odluka: visokog rizika, malog rizika ili bez rizika. Kada odredite kategoriju, moći ćete da pripremite odgovarajuću strategiju.

Evo kako ih on objašnjava:

Odluke visokog rizika su suštinske strateške odluke koje će imati važan krajnji uticaj na srednje ili duže staze. To su izbori koje treba da rešite u svoju korist ako nameravate da opstanete, tako da zahtevaju rešenost i strukturu u pristupu. Nejasno je, međutim, koja je najbolja taktika.

Odluke niskog rizika su sve one odluke koje se iznova javljaju, kako u privatnom životu, tako i u poslu. One se odnose na sve što se dešava na dnevnom nivou, tako da su, iako pomalo dosadne, neophodne kada se treba pobrinuti da voz stigne na vreme, da se roba pojavi na policama… Kada se radi o takvim stvarima, možete u uraditi bilo šta, tako da je izazov u tome kako odabrati samo jedno rešenje , jer postoji više “tačnih odgovora”.

Odluke bez rizika su one bez potencijala da uzdrmaju svet. To podrazumeva pitanja poput: “Koje boje košulju da obučem?”, ili, “Da li danas da idem na trčanje?” To su minorne stvari u životu, tako da nema netačnih odgovora.

Ako ste se sada zapitali zašto su razvrstane u samo tri kategorije, a ne u 25, upravo zato što se onda nikada ne biste odmakli dalje od odluke kojoj kategoriji odluka pripada.

Cilj i jeste da se pojednostavi proces donošenja odluka i tok misli, a ne da ga dodatno iskomplikujemo. Kada na ovaj način kategorišete odluke, shvatite da većina odluka ne povlači nikakve posledice. I jedna bitna napomena: nisu za sve ljude iste odluke u istoj kategoriji. Na primer, ako odlazite na sastanak sa novim značajnim poslovnim partnerima, naravno da nećete obući sivu majicu kao i svakog dana ili ako se spremate za maraton veoma važno da odlučite da odete na trčanje onako kako vaš raspored treninga nalaže.

Ako aktivno radite na razdvajanju odluka po kategorijama, moći ćete da povratite luksuznu nekretninu u svom cerebralnom korteksu koju ste ustupili na korišćenje ovim vrlo zahtevnim stanarima,

slikovito je objasnio Patrik Mekginis.

Dok budete razvrstavali odluke po kategorijama u zavisnosti od stepena rizika, naići ćete povremeno na nedoumice. Definisanje svake kategorije nije predviđeno zarad stroge kategorizacije – nemoguće je predvideti sve aktivnosti koje postoje. Zato morate proveriti svoje zadatke. Kada odlučite da je neki poduhvat manjeg rizika ili da ne nosi nikakav rizik, postavite sebi tri pitanja koja su krajnja linija provere pre nego što učinite naredni korak:

  • Da li je prolazno? Da li biste zaboravili na ovu odluku u roku od nedelju dana (za odluke bez rizika) ili za mesec dana (za one koje nose manji rizik)?
  • Da li odluka ima neznatan efekta na vas same ili na ljude oko vas? Posledice u smislu novca, vremena…
  • Možete li da ostanete pri svojoj odluci bez obzira na eventualni ishod?

Ako pretpostavimo da su sva tri odgovora bila potvrdna, onda odluka definitivno spada u kategoriju sa manjim rizikom ili bez rizika.

Za odluke bez rizika Mekginis predlaže – autsorsing kao način da da pobedite svoje strahove. Ističe da je od ključnog značaja pronaći metod da se uklone emocije i sumnja još pre nego što kidnapuju vašu intuiciju i sputaju donošenje odluke.

Olakšanje u vidu konačno je pala odluka važnije je od bilo kog drugog potencijalnog benefita koji bi eventualno usledio da ste uložili više vremena u pronalazak optimalnijeg rešenja,

objašnjava autor i predlaže da angažujete spoljne resurse kako biste podigli efikasnost i snizili troškove donošenja odluke.

Kada je reč o stvarima koje sa sobom ne nose nikakav rizik, svaki ishod je potpuno prihvatljiv, jer nema netačnog odgovora. Jedini loš izbor koji možete da napravite jeste da protraćite više od minut vremena na donošenje odluke.

Svakako možete da pitate nekoga za savet, ali rizikujete da protraćite još više vremena čekajući povratnu informaciju. Osim toga, ako opterećujete ljude oko sebe tražeći savete za minorne odluke, vi podrivate svoj kredibilitet lidera. Ako imate reputaciju nekoga ko ne ume da se izbori sa sitnicama, kako će se iko usuditi da se osloni na vas kada budu u pitanju odluke sa većim ulogom?,

pita se Patrik Mekginis i navodi lični primer da je njemu veliko olakšanje donelo kada je za ili-ili (da i ne) odluke bez rizika počeo da konsultuje kazaljke na satu.

Kako to funkcioniše? Na primer, dilema je da li da sa klijentom odete u A ili B restoran. Za svaku od opcija opredelite jednu polovinu na vašem satu. A je desna polovina (u slučaju digitalnog sata brojevi 1-30), a B je leva polovina. Kada to ustanovite, pogledajte na sat i koje vreme pokazuje, to treba da uradite.

Izgleda šašavo, ali ne traći snagu i ne zauzima mentalni prostor.

Kao i odluke bez rizika, odluke sa nižim stepenom rizika, koje vrlo često imamo pred sobom, takođe, nude mogućnost za autsorsing. Na taj način možete da oslobodite sebe stvari koje vam traće vreme, odvlače pažnju i pospešuju vašu potrebu da sve držite pod kontrolom.

U tom slučaju biće vam potrebna snaga uma, jer će ishodi ovih odluka imati određene posledice, koje nisu baš beznačajne. Zato će vaša strategija biti da prepustite odlučivanje nekome iz vašeg okruženja, za koga smatrate da bi bio sposoban da to uradi optimalno. Osobi koja zastupa vaše interese možete da ponudite pitanje zatvorenog tipa, ali isto tako možete i da date sve opcije na uvid, s tim što biste u tom slučaju morali obezbedite i parametre koji bi poslužili kao okvir za donošenje odluke,

sugeriše Mekginis.

On navodi konkretan primer da umesto da pitate “Da li da uradimo ovu ili onu analizu?“, mnogo je bolje da vaše pitanje formulišete kao “Možeš li da predložiš neku analizu koja će nam pomoći da utvrdimo da li ima smisla ulaziti u ovaj projekat?”. Uz pomoć zadatih parametara, ta osoba će utvrditi kakve ishode smatrate prihvatljivim, a zatim će ponuditi preporuku. Može se desiti i da predloži neki novi pristup, koji vama nije ni pao na pamet.

Možda ni vama do sada nije palo na pamet da na ovaj način pojednostavite donošenje odluka, ali zato smo mi tu.

Citati

Da biste zauvek pobedili svoje strahove, morate udariti na uzroke: morate promeniti način na koji donosite odluke.

Kada pronađete snagu da odaberete ono što zaista želite, ali i hrabrost da propustite sve ostalo, osetićete slobodu od stega neodlučnosti i kompulzivnog nagona da ostvarite sve.

Ne tragate za najmanje užasnim rešenjem, već pokušavate da odaberete jedan od mnogih savršeno prihvatljivih ishoda.

Strahovi predstavljaju ogroman gubitak vremena i energije.

Kada ne možete lako da donesete odluku, onda sve počinje da deluje veoma važno, bez obzira na činjenice i realnost. Rizici deluju preveliki, a intuicija nestaje pred naletom tenzije oko donošenja ispravne odluke i postizanja savršenog ishoda.

Ako kroz život plovite mirnim vodama, sve teče relativno lako, veće su šanse da ćete dobro podneti oluju.

Bilo da se radi o vašem inboksu ili o vašem braku, kada preusmerite pažnju na stvari koje ne nose nikakve posledice, nemate više ni vremena, ni strpljenja da se bavite, većim i značajnijim temama. Zato je toliko važno što brže se osloboditi beznačajnog, uz što manje drame.

U budućnosti punoj neizvesnosti, opcije su delovale kao zaštita od straha od nepoznatog.

Koja je svrha života bogatog izborima ako ne možete to da okrenete u svoju korist? Problem je u tome što živite u haosu. Kao što ne biste voleli da nagurate tone stvari u svoj ormar, a nemate ni kada sve da nosite, tako je i sa prilikama. Što ih više gomilate, to manje možete istinski da u njima uživate.

O autoru

Patrik Mekginis je međunarodni venture kapitalista, domaćin popularnog podkasta FOMO Sapiens, i autor internacionalnog bestselera “Strah od propuštanja: Praktično donošenje odluka u svetu prepunom izbora” objavljenog 2020. godine, modernog priručnika o tome kako odlučivati u životu i radu. Objavio je i knjigu The 10% Entrepreneur (Preduzetnik 10%; nije prevedena na srpski jezik).

Njegovo ime je postalo poznato zahvaljujući izrazu FOMO (skraćenica za “strah od propuštanja”), koji je 2013. godine uvršten u Oksfordski rečnik engleskog jezika. Zato ga nazivaju i FOMOlog.

Patrik je diplomirao na Harvard biznis školi i Džordžtaunu. Njegova strastvena posvećenost odlučivanju i preduzetništvu odražava se u njegovom radu, a njegov TED govor o FOMO i donošenju odluka ima više od dva miliona pregleda.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Brend pripovedač, edukatorka i konsultantkinja. Novinarka. Dve decenije po profesiji, a sada po životnom opredeljenju – osoba koja traga za odgovorima, uobličava pitanja, ume da sluša i čuje, osoba koja pre drugih pokušava da spozna sledeću veliku ideju dok je još u povoju i one za koje misli da vrede osvetljava drugima, pomaže različitim svetovima da se razumeju, “rasklapa” kompleksne pojave i daje smisao onim naizgled malim.

Više o Aleksandri